Od kreatora hit njemačke serije Dark, stigao je novi uradak jednako mračan, kompleksan i u konačnici, nedorečen.
Serija 1899 prati posadu i putnike parobroda Kerberos koji nedugo nakon početka putovanja primi misteriozni signal za koji se misli da dolazi od nestalog parobroda Prometheus. Putnici su većinom europski migranti koji se iz Londona zapute u New York City u potrazi za boljim životom. Svaki putnik ima svoju mračnu prošlost i nešto od čega bježi, ali su svi skupa ujedinjeni pozitivnom mišlju da ih uskoro čeka novi i bolji početak. Ubrzo se njihovo bezbrižno putovanje pretvori u apsolutnu noćnu moru koja se u potpunosti otme kontroli.
Kreatori serije Jantje Friese i Baran bo Odar su sada već poznata imena na streaming platformi Netflix, te kao i u prethodnoj uspješnici Dark, uspjeli su napraviti seriju koja je misteriozni horor sa primjesama Sci-Fi-a i mutijezičnom glumčakom postavom.
Ljepota i bogatstvo ove serije je što je gledamo na francuskom, engleskom, poljskom, španjolskom, portugalskom, kantonskom, danskom, i njemačkom jeziku. Pametan i kreativan redateljsko scenaristički izbor koji nam je prikazao kako ljudi koji se na prvu ne razumiju se zapravo jako dobro razumiju kada je pitanje života i smrti, ali i ljubav. Ono što će razdvojiti mišljenje gledatelja je to da u ovoj seriji doslovno sve što mislite da se dešava ili da će se desiti, definitivno se ne desi.
Nije serija za svakoga, i jednostavno je dosta frustrirajuće da nikada ne znate što će se dogoditi a izdvojite oko 8 sati da pogledate čitavu sezonu. Kao i u seriji Dark, redatelj Baran bo Odar je kreirao svijet koji je dosta mračan, doslovno i figurativno. Narativno je serija zamršena, i priču je većinu vremena teško pratiti. Prve tri epizode su me zaista zaintrigirale i uvukle kako pričom i estetikom, tako i sa čak 8 jezika koji se isprepliću iz epizode u epizodu. Sve poslije mi se činilo dosadnim i morala sam se dodatno fokusirati kako bih do kraja ispratila likove i priču, te napokon možda shvatila što se događa. Ovakav narativ i redateljska rješenja nisu slučajnost nego izbor, te pokazuju dosljednost u kreativnoj estetici Friese-a i bo Odara.
U centru radnje je lik Maure Franklin (Emily Beecham), doktorice koja se ne može sjetiti svoje prošlosti, i koja je u potrazi za svojim bratom. Mauru uhodi njezina prošlost koja se pojavljuje u naprasnim flashbackovima gdje najviše vidi svog oca kao osobu koja joj je izbrisala pamćenje. Prva je koja pronalazi misteriozne znakove piramide po brodu i znatiželjno pokušava otkriti što se desilo njoj, ali i nestalim ljudima sa broda Prometheus. Priča se vrti oko Maure jer je ključna i za rasplet radnje, ali to saznamo tek u zadnjim minutama serije. Ostatak glumačke postave jednako prirodno igra svoje likove, ali ih skoro svi igraju na isti način. Teško je razlučiti tko je tko, te većina glumaca igra stanje straha ili ljutnje. Obzirom da je serija napravljena kao slagalica s iznimno mnogo priča i zapleta, žao mi je što se redatelj i scenarist nije pozabavio likovima koji su mogli biti kvalitetnije napisani.
1899 je serija koju ćete ili zavoljeti na prvu, ili izgasiti na pola prve epizode. Ona se ne bavi toliko raspletom situacije koliko misterioznim tragovima koji se pojavljuju i nestaju iz epizode u epizodu. Serija je koju morate gledati sa potpunim fokusom ne samo jer bi vam promakla neka informacija, nego i zbog činjenice da pratite 8 različitih jezika. Brzo se primjećuju piramide u svakom kadru i kada pomislite da to nešto znači i da je to neki trag, zapravo na kraju shvatite da to nema baš neke pretjerane veze sa zapletima i raspletima. Pomalo čudan kreativan izbor su rock muzičke numere koje Friese i bo Odar stave na kraj svake epizode, i koje nemaju nikakve veze niti sa pričom niti sa vremenskim razdobljem u kojem je smještena radnja. Mislimo da gledamo horor koji se dešava 1899. godine, ali onda vidimo tablet na brodu, bubu koja otvara portale, putovanje kroz vrijeme, i apsolutno nam ništa nije jasno. Iako je takva vrsta narativa pomalo i osvježavajuća, u više navrata je ipak frustrirajuća.
1899 je serija za prave zaljubljenike serija koje su kreirane kao misteriozna slagalica gdje nikada zapravo ne znate što se događa, a i onda kada mislite da znate, odvede vas u potpuno nekom drugom pravcu. Serija je koja se neće svima svidjeti, ali je vrijedi pogledati čisto iz razloga jer je narativno i kreativno drugačija od serija koje preplavljuju streaming servise.
1899 je najbolje gledati na kišni dan, i s puno živaca i strpljenja.
1/2 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
