Novi vestern s twistom, „The Sisters Brothers“ okupio je filmske velikane Jake Gyllenhaala, Joacquina Pheonixa i John C. Reillya te gledateljima ponudio atipučnu priču s Divljeg zapada koja se poizgrava elemetima starih klasika žanra, ali bez upadnja u klišeje i s mnogo modernoga duha.
Galerija
„The Sisters Brothers“, film naizgled neobičnog imena koji je u kinodvoranama prošao neprimjetno, zapravo je odličan vestern moderne produkcije, koji je u svoju korist okrenuo sve vrline tog dobro prokušanog žanra, a izbjegao klišeje i stereotipe, pa smo dobili dobar spoj starog i modernog, vestern s daškom svježine.
Sami velikani holivudske scene
Neobično je kako je „The Sisters Brothers“ prošao ispod radara s obzirom na to tko u njemu glumi – holivudski mlijenik Jake Gyllenhaal, karizmatični Joacquin Pheonix i John C. Reilly, veteran s bogatim iskustvom. Sva trojica dobro su poznata javnosti, kao i ktici, a ipak nisu uspjeli dovoljno zagolicati znatiželju publike pa da pohrle u kina kako bi vidjeli o čemu se radi. Zašto je tomu tako?
Ova filmska adaptacija romana Patricka DeWitta prati bijeg tragača za zlatom Hermanna Kermita Warma, kojeg kroz cijeli Divlji zapad, područje od oko 2000 kilometara, progone notorni plaćeni ubojice, braća Sisters, Eli (John C. Reilly) i Charlie (Joacquin Pheonix). Klasičan vesternovski sukob rekli bismo – samo što tome i nije baš tako. Naime, za vrijeme trajanja grčevite potrage, Eli proživljava katarzu te propituje vlastiti životni put koji je bio popločen krvlju i ubojstvima, a upravo bi mu Hermann, čovjek kojeg ima zadatak maknuti s lica zemlje, mogao ponuditi zavodljivu alternativu.
Novi duh staroga žanra
Sveukupno vrsno ostvarenje koje odlikuju visoka produkcija s vrlo lijepom fotografijom, scenografijom i uvjerljivim kostimima, srećom se nije upustilo u klišeizaciju likova, već im je udahnulo posve nov duh, gotovo duh postmodernog čovjeka koji neprestano kontemplira o vrijednosti vlastita života, posljedicama i unutarnjim neurozama, kao što i odbacuje sve uvriježene obrasce mišljenja.
Psihološka razrada likova dijelom je iznimno dorađena, a dijelom nedovršena. Tako glavni likovi braće Sisters pred očima gledatelja isprepleću svoje najitimnije trenutke života. Od djetinjstva do sadašnjosti, pratimo njihov emocionalni razvoj te su nam jasni razlozi zašto su postali plaćeni ubojice, koga vole i koje su njihove mane te čemu zapravo teže, dok su druga dva lika, koje tumače Jake Gyllenhaal i Riz Ahmed, ostali nedorađeni. Njihovi karakteri obavijeni su misterioznošću, koja bi još i mogla biti prikladna za lik Hermanna (Ahmed) o kojem zapravo ne znamo ništa, ali za Gyllenhaalov lik visokoobrazovanog detektiva jednostavno nije prikladna.
Divlji zapad bez trunke romantizacije
Scenografija i kostimografija djeluju iznimno realistično, bez daška uljepšavanja života kakav se živio za vrijeme zlatne groznice Divljeg zapada, kada su revolveraški obračuni bili svakodnevnica, a ljudi su se prali svake prijestupne – i to u koritima.
U moru klasičnih vesterna, koji obiluju pucnjavom i crno-bijelim likovima koji ili su čisto oličenje dobra ili zlikovci kakve svijet još nije vidio, „The Sisters Brothers“ pravo je osvježenje. Odnos između braće suprotnih karaktera, povezanih traumatičnom obiteljskom poviješću odlično je ispričan, suptilno, a efektno.
Posebnost filma „The Sisters Brothers“ leži u njegovoj emotivnosti. Iako na prvu brutalan prikaz rješavanja ljudskih sukoba 19. stoljeća na teritoriju gdje praktički zakon nije postojao, zapravo je riječ o nježnoj priči o prijateljstvu, žrtvovanju i suosjećanju – koje na kraju dovodi do katarze.
Daje li nam se u životu druga šansa?
Ova potraga za pravim vrijednostima zloglasne braće potresno je svjedočanstvo vremena, koje unatoč svojoj surovosti dokazuje da postoji način iskupljenja, a s njime – i nova šansa.
„The Sisters Brothers“ unatoč odličnoj glumačkoj postavi i kvalitetnoj izvedbi nije postigao uspjeh na kinoblagajnama. Možemo jedino zaključiti kako marketing filma nije bio dovoljno jak, pa se film nije izbrendirao, a i njegova radnja, koja odudara od tipičnih westerna-akcića, mogla je odbiti dio publike. Šteta, jer se zaista radi o filmu koji pruža mnogo gledalačkog zadovoljstva.
