Predstava "Raspad sistema", premijerno postavljena u nedjelju u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh u režiji Borka Perića, kaotična je komična farsa koja, miješajući tradiciju klasičnog britanskog "whodunnit" krimića i slapstick komediju, sustavno urušava samu sebe u procesu totalne dekonstrukcije čitavog kazališnog čina sve do urnebesnog antiklimaksa u komadu kakav još nismo vidjeli na domaćim pozornicama.
Temeljena na tekstu "The Play That Goes Wrong", koji su napisali glumci i dramatičari londonskog Mischief Theatre Companyja za izvođenje u vlastitom ansamblu i za to 2015. godine dobili nagradu Olivier za najbolju novu komediju, nova Kerempuhova predstava domišljato je uobličena parodija konstruirana kao teatar u teatru – "Raspad sistema" predstava je o predstavi amaterske dramske grupe koja upravo premijerno postavlja krimić iz 1920., "Ubojstvo u Dvorcu Haversham".
Pogledaj i ovo
Problemi s produkcijom gomilaju se već od samog početka – dijelovi scenografije nisu dobro učvršćeni; dok publika ulazi i sjeda na svoja mjesta, glumci se neprekidno vrzmaju po pozornici i pokušavaju čvršće uglaviti rekvizite. U gledalištu sjedi majstor rasvjete i tona (Josip Brakus), a predstavu najavljuje nervozni voditelj družine (Hrvoje Kečkeš).
Priča, smještena u raskošan interijer uređen u tradiciji britanskih ladanjskih kuća s elaboriranom scenom koja uključuje dodatni kat i lift, počinje s truplom – ubijen je mladi Charles Haversham (Luka Petrušić), bogati nasljednik, i to na dan proslave svojih zaruka. Tijelo nalazi batler Perkins (Damir Poljičak), koji odmah poziva Charlesova mlađeg brata Cecila (Matija Šakoronja) i nesuđenu zaručnicu Florence (Anita Matić Delić) te njezina brata, Charlesova najboljeg prijatelja Thomasa (Nikša Butijer). Uskoro stiže i inspektor Carter (Hrvoje Kečkeš).
Radnja bi dalje išla očekivanim tokom u maniri klasične detektivske potrage za krivcem u kojoj gledatelj sudjeluje zajedno s protagonistima u procesu dedukcije, da nije odmah jasno kako je riječ o skupini izuzetno loših i nespretnih glumaca koji neprekidno zaboravljaju replike, krivo se postavljaju na sceni, stvari im ispadaju iz ruku, sudaraju se, padaju, ruše dijelove scenografije.
Komedija proizlazi iz toga što se oni nastavljaju ponašati kao da se to sve ne događa – ako se vrata ne mogu otvoriti, oni će naprosto izaći kroz prozor, ako su umjesto ključa dohvatili vazu, nastavit će se ponašati kao da su uzeli ključ. Ubojito su entuzijastični – koriste svaku priliku da u scenarij ubace još ponešto kako bi publici usput pokazali svoje scenske sposobnosti, pa će tako rado zapjevati, zaplesati ili pak pokušati izvesti neki prizor s patosom klasične drame.
Kako predstava odmiče, sve se više stvari urušava – glumci izlaze na pozornicu u krivom trenutku, zaboravljeni tekst dovodi do brojnih ponavljanja iste scene svaki put sa sve bržim tempom, a kad slučajno nokautiraju glumicu koja glumi zaručnicu, naprosto je zamijene inspicijenticom (Ana Maras Harmander). Ona pak uskoro otkriva vlastite glumačke aspiracije pa ostatak predstave čitavo vrijeme pokušava potpuno izgurati jedinu glumicu iz predstave.
Nastaje nezamisliv kaos koji glumce, međutim, nimalo ne obeshrabruje – oni su naumili svoju predstavu odigrati do kraja, i učinit će to, pa makar im sve kulise pale na glavu. To se na kraju i događa, ali ne prije nego što se dogodi još jedno ubojstvo, isplivaju razni skriveni motivi i razotkrije krivac.
Unutar tog okvira klasičnog "whodunnit" krimića Kerempuhov ansambl razvio je punokrvnu slapstick komediju u najboljem stilu Bustera Keatona, Charlieja Chaplina i Mr. Beana, punu duhovitih obrata i urnebesnih gafova, uz obilje ozbiljnog fizičkog teatra. Da bi sve to, međutim, došlo do punog izražaja, presudna je jedinstvena scenografija koja se raspada i urušava na najnevjerojatnije načine, dovodeći glumce u fizički zahtjevne, pa čak i naizgled opasne situacije.
Glumeći glumce koji ne znaju glumiti, Kerempuhovi su glumci pokazali minuciozno razrađenu scensku uigranost i veliku kreativnu zaigranost, u predstavi kakvu još nismo imali prilike vidjeti na domaćim pozornicama. To je prepoznala i premijerna publika, koja je glumce i autorski tim nagradila smijehom i ovacijama. (Hina)
na instagramu
