Chanelovi kompletići u stilu Jackie Kennedy, minice i vesele boje – sve su to značajke mode 60-ih godina prošlog stoljeća. Od pristojnih kućanica, radnih kuta pa sve do hipijevskih etno bluza, modni izričaj tog doba svakome je nudio ponešto. Kako se socijalistička Jugoslavija, zemlja između Istoka i Zapada, nosila sa svjetskim modnim trendovima i na koji su se načine građani Jugoslavije morali snalaziti kako bi zadovoljiti vlastita estetska mjerila? Saznajte na novoj izložbi Muzeja grada Zagreba.
Zagrebački muzeji proteklih su godina nanovo otkrili zahvalnu temu mode i odijevanja kroz povijest. „Žuži Jelinek: Ambasador mode“, „Drugarica à la mode“ i prošlogodišnji hit Muzeja za umjetnost i obrt, „Šezdesete u Hrvatskoj: Mit i stvarnost“, izložbe su koje su javnosti ponovno predstavile šarm minulih vremena, a upravo je predstavljena još jedna prilika da iskusite kako je to nekada bilo odjevati se.
Pogledaj i ovo
„Moda i odijevanje u Zagrebu 1960-ih godina“ nova je izložba Muzeja grada Zagreba, otvorena za javnost 26.2., a može se posjetiti sve do sredine svibnja, koja istražuje i prezentira modne fenomene najuzgbudljivijeg desetljeća 20. stoljeća na lokalnoj razini. Ukoliko volite seriju „Crno-bijeli svijet“ ili vam se sviđa estetika pop arta i geometrijskih uzoraka – ova izložba je pravo mjesto za vas.
Minice za buntovnice, kostimići za dobre curice
Na svjetskoj razini 60-te su bile desetljeća studentskih pobuna, društvenih revolucija, začetaka djece cvijeća, otkrića slobodne seksualnosti, rekreativne konzumacije droga i borbe za ljudska prava. Na lokalnoj razini, kod nas u nekdašnjoj Jugoslaviji, stvari su bile mirnije no stilski jednako zanimljive.
„Zagreb, glavni grad Socijalističke Republike Hrvatske i drugi grad po veličini u jugoslavenskoj federaciji, bio je vodeći industrijski centar. U 1960-ima intenzivira se i diversificira proizvodnja u odjevnoj industriji, a istodobno se oporavlja obrtnička produkcija. Premda je industrija odjeće odgovarala na elementarne potrebe tržišta, modni utjecaji sa Zapada nezaustavljivo su nalazili put do domaćih potrošača – osobito pripadnika mlađe populacije – koje standardizirani modeli nisu zadovoljavali“, objašnjavaju „modnu“ situaciju 60-ih u Jugoslaviji, pa tako kroz ne pretjerano veliku, ali sadržajno bogatu izložbu, posjetitelj može naučiti mnogo o ukusu, materijalima i krojačkom zanatu tog vremena.
Muzejski tavan kao vremeplov u krojački salob Žuži Jelinek
Već na samom ulazu na izložbu, osjetit ćete dašak starine. Miris, specifičan, ali ne i neugodan, miris stare tkanine i starih daski. Modne kreacije, izložene na stalcima posvuda po velikoj prostoriji, uz pozadinske zvuke šlagera tog doba, transformirat će svijet posjetitelja u svijet 60-ih, kada nije postojala ni Zara ni Mango, a za gotovo svaki krik mode moralo se ići privatnim šnajdericama koje bi pomno krojile željene kreacije.
Bogati materijali, indijska svila, brokat, baršun, kvalitetna vuna, bili su sastavni dio mode tog vremena koje još uvijek nije poznavalo histeričan fast fashion kojemu danas robujemo. Svakodnevni odjevni komadi, dolčevite, poslovni kompleti sačuvani su jer, kao što nam priče ispod eksponata pričaju, imaju sentimentalnu vrijednost za vlasnike ili njihove nasljednike.
Osobito velik broj kreacije, kako dnevnih tako i svečanih, proizišao je iz krojačke radionice legenradne Žuži Jelinek, koja je bila smatrana Diorom jugoslavenske modne scene. Žuži je, kao i mnogi drugi krojači i krojačice tog vremena, svoj salon imala u stanu koji je namjenski bio preuređen u obrt. Politika i ideologija Jugoslavije su se 60-ih okrenule konzumerizmu te se dopuštalo malim obrtnicima da slobodno posluju, a idejama o tome kako se treba odjevati da kolaju sa Zapada i ugnjezde se i u glavama domaćeg stanovništva.
Lokalna konfekcija bila je klasična, bez detalja, moda i izraženog stila. Operirana od estetske privlačnosti. No nošeni na valu kreativnosti cijele ere, ljudi, osobito mladež, pronašla je način kako da barem dijelom stane stilski bok uz bok sa vršnjacima iz zapadnih zemalja. Bedževi, štrikanje šarenih pulovera kod kuće, antologijski posjeti Trstu zbog traperica i švercanje robe – sve su to bili standardni načini snalaženja kako bi se utažila modna glad generacije.
Manekenstvo nekada i sada
Poseban dio izložbe posvećen je i manekenstvu tog doba. 60-te su godine kada je biti maneken postalo pitanje prestiža, ali i borbe za ostvarenje radničkih prava. Sindikati i društva manekena, zahtjevi za uređenom satnicom i plaćom, inovacije su tog doba koje je utrlo put današnjim top modelima. Osim različitih uvjeta rada, manekenke i manekeni 60-ih godina, kao utjelovljenja poželjnog izgleda, svakako izgledaju realističnije i uobičajenije no što to izgledaju današnji izoperirani modeli. Skladna građa, lijepe oči i ekspresivno lice bilo je sve što vam je potrebno za biti modelom u šezdesetima, a čak vam ni par kilograma viška ne bi uništila karijeru. Doista revolucionarno u odnosu na dašanju situaciju.
Osim zanimljivim postavom, u kojem je izloženo sve od starinskih fenova i bočica za parfeme, pa do kožnih mini suknjica i papuča za odlazak na plažu, izložba poziva da ju posjetiti i svojom doista simboličnom cijenom. Tolikos imboličnom da se morate upitati kako je moguće da će se uopće isplatiti postaviti ju. 20 kuna doista je malen iznos za ugodno provedenih sat vremena, gdje ćete uz pjesme Ive Robića, okruženi geometrijski krojenim kaputićima i šarenilom boja, barem na čas moći zaroniti u revolucionarnu etapu 60-ih godina.
1/12 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/12 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/9 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
