Iza glamura, skandala i povijesne abdikacije krila se i mračna završnica obilježena izolacijom, bolešću i prema svjedočanstvima bliskih ljudi sustavnim zlostavljanjem.
Priča o Wallis Simpson, vojvotkinji od Windsora, jedna je od najpoznatijih ljubavnih i političkih drama 20. stoljeća. No iza glamura, skandala i povijesne abdikacije krila se i mračna završnica obilježena izolacijom, bolešću i prema svjedočanstvima bliskih ljudi sustavnim zlostavljanjem.
Wallis Simpson, glamurozna američka razvedenica, ušla je u povijest kada je kralj Edward VIII odlučio napustiti prijestolje kako bi je mogao oženiti. Njegova odluka 1936. izazvala je ustavnu krizu i trajno narušila odnose unutar britanske kraljevske obitelji.
Vlada Stanleyja Baldwina jasno mu je dala do znanja da ne može ostati kralj i oženiti razvedenu ženu. Edward je izabrao ljubav.
Njegov mlađi brat postao je kralj George VI., a Wallis je u očima mnogih članova obitelji – posebno kraljice majke – ostala osoba koja je ''razbila obitelj''. Odnosi su dodatno pogoršani i osobnim uvredama, poput nadimka ''Cookie'' kojim je Wallis nazivala svoju šogoricu.
Ipak, nakon abdikacije, vojvoda i vojvotkinja od Windsora živjeli su život iz snova – raskošna putovanja, elitna društva i glamurozne zabave diljem Francuske i Amerike.
Unatoč svemu, njihov odnos bio je snažan i gotovo opsesivan.
Johanna Schutz, njihova privatna tajnica, kasnije je ispričala kako je Edward svakodnevno čekao Wallis na vrhu stepenica kako bi je ispratio iz kuće – i ponovno je dočekivao pri povratku.
''Ponekad je nagovještavala da se osjeća ‘zarobljeno’ njegovom ljubavlju, ali ostali su odani jedno drugome 35 godina'', prisjetila se.
Kada je Edward umro 1972. u 77. godini, Wallis je bila slomljena.
''Nisam mogla zamijeniti vojvodu, ali sam mogla podržati vojvotkinju – i to mi je bilo zadovoljstvo'', rekla je Schutz, koja je tada postala njezina najveća podrška.
Nakon Edwardove smrti, Wallisin život počinje naglo tonuti.
Vojvoda je živio iznad svojih mogućnosti, a njegov glavni prihod bila je kraljevska apanaža za koju je tvrdio da je premala. Nakon njegove smrti, Wallis je bila prisiljena smanjiti luksuz na koji je bila navikla.
Iako joj je Francuska omogućila da ostane živjeti u njihovoj pariškoj rezidenciji uz povoljan najam, ono što je trebalo biti utočište – pretvorilo se u zatvor.
Galerija
U tom razdoblju u njezin život ulazi francuska odvjetnica Suzanne Blum.
Ono što je započelo kao poslovni odnos brzo se pretvorilo u, kako tvrde svjedoci, odnos potpune kontrole i manipulacije.
Kraljevski biograf Hugo Vickers opisao ju je kao: ''Sotonsku figuru… koja je nosila plašt dobrih namjera kako bi prikrila svoju unutarnju zloću.''
Blum je postupno eliminirala sve oko Wallis, otpustila je njezinog engleskog odvjetnika, zatim osoblje, a potom i udaljila prijatelje uz objašnjenja da je vojvotkinja preumorna za posjete.
Wallisino zdravstveno stanje ubrzano se pogoršavalo. Dijagnosticirana joj je ateroskleroza, što je uzrokovalo zbunjenost i gubitak pamćenja – često je vjerovala da joj je suprug još živ.
U jednom trenutku pala je iz kreveta i mjesecima nije dobila odgovarajuće liječenje. Tek kasnije otkriveno je da je slomila kuk. Dok je bila u bolnici, Blum je uvjerila Wallis da joj odvjetnik pokušava ukrasti novac – i ubrzo je postala njezina jedina pravna zastupnica.
Prema svjedočenju Johanne Schutz, Blum je otvoreno prijetila vojvotkinji: ''Rekla joj je da će je francuska vlada izbaciti iz kuće ako sve ne ostavi Institutu Louis Pasteur. Bila je potpuno zastrašujuća.''
Ubrzo su počele nestajati njezine osobne stvari – nakit, satovi, umjetnine.
Dio je podijeljen poznanicima, dio je završio kod same Blum. Sve to bilo je protivno oporuci vojvode, koji je želio da se imovina vrati kraljevskoj obitelji.
Schutz je iznijela i ozbiljne optužbe – tvrdila je da su medicinske sestre koje je Blum angažirala drogirale Wallis, čime je ona postala potpuno nesvjesna dok joj se imovina rasprodavala.
Kada je Wallis prestala prepoznavati ljude, Schutz je 1978. donijela srceparajuću odluku da ode.
Situacija je s godinama postajala sve gora. Njezini voljeni psi oduzeti su joj, navodno zbog straha od infekcije. Frizerske usluge su ukinute, luksuzna kozmetika zamijenjena je jeftinom, a uvjeti života sve su se više pogoršavali.
Noćna medicinska sestra Elvire Gozin kasnije je izjavila: ''Umrla je u bijedi… bila je zatvorenica u vlastitom domu.''
Wallis je često molila da umre, govoreći kako želi da je ''Bog uzme''.
Umrla je 1986. godine. Njezina prijateljica Lady Diana Mosley rekla je: ''Njezine posljednje godine nisu bile pravi život. Drago mi je što je umrla – voljela bih da je umrla ranije.''
Nakon smrti, njezina je imovina prodana na aukciji za 31 milijun funti, a novac je otišao Institutu Pasteur, suprotno željama njezina supruga.
Pogreb u kapeli sv. Jurja bio je kratak i bez velikog kraljevskog sjaja. Na lijesu je bio samo jedan vijenac koji je poslala kraljica, a prema princezi Diani, upravo tada je prvi i jedini put vidjela kraljicu kako plače.
1/11 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/21 >>
Pogledaji ovu galeriju
