Život piše neobične priče. Jedna takva je i atletičarke Tee Faber. Iako je oduvijek u sportu, trčanja se uhvatila prije 8 godina i od tada zabilježila mnoge rekorde. Jedan od njih je i onaj na kineskoj utrci stepenicama. Više zna Jelena Prpoš.
''Ja sam Tea Faber i trčanje je moja strast.''
Svoju strast Tea je pretočila i u brojne medalje te rekorde, a okušati se u utrkama stepenicama za nju je bio velik izazov. U Kinu na natjecanja stigla je bez očekivanja i pomela konkurenciju u oba.
''Uspjela sam pobijediti Talijanku koja je svjetska prvakinja i prva je na rang listi trkača stepenicama.''
''Ovo mi je zvučalo... 3400 stepenica skoro, da vidimo kako će tijelo reagirat, da l' mogu to.''
Iako joj je tijelo uz svakodnevne višesatne treninge itekako naviklo na fizički napor, utrke stepenicama, poseban su zalogaj za svakog trkača. Trčala je Tea već i hrvatske verzije ove utrke, no ona u Šangaju slovi kao najzahtjevnija na svijetu.
''Jako je teško, sve vas živo boli, noge su teške, pluća više ne osjećate, ali idete prema naprijed.''
Naprijed je tjera i osjećaj pobjede, želja za dokazivanjem, a najviše velika ljubav prema sportu u kojem je od malih nogu. Naime, ova 35-godišnjakinja najprije se okušala u tenisu te bila na WTA listi. No zbog velikih troškova ostavila se bijelog sporta, prije 7 godina obula je tenisice za trčanje iz kojih više ne izlazi.
''Jednostavno uživam u svakom trenu kretanja pokreta, prepustim se i jednostavno uživam.''
Teinu snažnom karakteru svjedoče svi oni koji je bolje poznaju, ali i treniraju s njom. Iza njezinih uspjeha stoji i višegodišnji trener Ante Živković, ali i kolege na duge staze.
''Najborbenija žena koju sam upoznala. Prvi put kad smo se upoznale na utrci , izazvala me doslovno na fajt, tad smo bile na istom nivou. Vidjela sam da trčiš, jedva čekam da se fajtamo'', kže Helena Gleđa.
Borbeno trči ova sportašica zaprešićkog atletskog kluba i staze od 1500 metara do maratona, planinske utrke, šumske. No najdraža joj je ona na 3000 metara sa zaprekama.
''Jednostavno promjene ritma, stalno se nešto događa. U toj disciplini sam se jednostavno našla.''
No prema rezultatima, čini se da joj leže i ostale. Prošla godina, kaže, bila joj je godina iz snova.
''Bila sam 6 puta prvakinja Hrvatske, u dvorani na 5 tisuća metara, na stazi na otvorenom, na 3 zapreke, u maratonu, to mi je najdraža utrka, taj zagrebački maraton je bio tu.''
Uvijek joj je poseban osjećaj trčati ulicama Zagreba. U svakoj utrci nastoji imati praznu glavu. Poraze smatra sastavnim dijelom sporta, a ako je dala sve od sebe u utrci, ništa si ne zamjera.
''Ovo kad trčim za sebe, ok, idem na dosta utrka. Ali kad trčim za Hrvatsku. Kad mogu predstavljati Hrvatsku i pridonijeti svojim rezultatom, neki dodatni nagon mi daje i energiju.''
Puna energije ova inspirativna sportašica kreće u nove pobjede jer drugačije ni ne zna. A najveća želja joj je sačuvati zdravlje i ostvariti sezonu bez ozljeda.
''Budim se sa sportom i sa sportom idem spavat. Otkad znam za sebe, sport mi je sve u životu. Punim srcem i plućima sam u sportu.''