Knjiga koju je napisao nije samo iscjeljujuće djelovala na njega, već odašilje i snažnu poruku o nužnosti prihvaćanja različitosti. Stranice Edija Kiseljaka važne su i zbog svih onih koji se u životu suočavaju s istim ili sličnim problemima, a on o tome otvoreno progovara. Ja sam Edi, našeg je bivšeg novinara i kolegu koji danas život gradi i Norveškoj, približila i ocu s kojim nikad nije imao blizak odnos. Prvi zajednički intervju dali su našoj Jeleni Prpoš.
Jedino što mu je donedavno nedostajalo u životu, kaže, bio je odnos s ocem. No napisavši knjigu u kojoj je, među ostalim, progovorio i o odrastanju, Edi na svojeg oca više ne gleda kao na stranca. Prošlost nastoji ostaviti daleko iza sebe.
Galerija
''Veselim se svemu što dolazi i to olakšanje koje osjećam u sebi, što je zapravo rezultat tog našeg ponovnog susreta i svega što smo rekli jedno drugome, ogromno olakšanje to kad čovjek ne mora držati u sebi te sve osjećaje, ja se sad zapravo osjećam u potpunosti slobodnim'', govori Edi Kiseljak.
Godinama nisu razgovarali, zamjerali su si različito poimanja svijeta, nedostatak razgovora, bliskosti. Zbog svega toga Edi Ranka nikad nije mogao zvati tatom.
''I otac je bio problem reći, uvijek sam nekako tražio, to mi je bilo najgore i u odrasloj dobi, kako ga dozvati, uvijek je bio on'', priča nam Edi.
''Kao da je Dickens opisivao najgori lik koji je mogao. Poglavlje je posvetio meni i nije mi baš bilo, ali to je iz njegove perspektive i ok'', priča Ranko.
''Očito nije znao drugačije. Jer tko bi tako da je znao drugačije. Očito je dao najbolje što je mogao'', dodao je Edi.
''Ja sam ipak više imao taj pristup, staromodni otac prema sinu, a ne prijatelj prema prijatelju'', govori Ranko.
Iako i danas drugačije vide to razdoblje u životu, činjenica je da se čak sedam godina nisu vidjeli ni imali ikakav kontakt. Sve do dana kada je Edi došao u očevu kuću na Trsatu i obznanio mu da je napisao knjigu.
''Predivan susret. Po prvi put sam imao osjećaj od samog tog prvog nekog susreta, pogleda, imao sam osjećaj da tu je došlo do neke promjene. I razgovarali smo, prvi put smo razgovarali o svemu'', ispričao nam je Edi.
''Ja sam mu rekao i kad pročitam knjigu ostat ćemo u dobrim odnosima i ostali smo'', kaže.
Danas bi, svakako, neke stvari drugačije. Posebice kada zna kroz što mu je sve sin prolazio. Zbog neprihvaćanja i drugačije seksualne orijentacije, etiketiranja.
''Ako je Aleksandar Makedonski mogao dopeljati svojeg dečka mami, zašto ne bi Edi mogao svoga. I to bi bila poruka svim očevima koji prolaze isto'', kaže Ranko.
Najveći udarac ipak je bio HIV, kojim je Edi zaražen.
''Najveća želja mi je zapravo da te slike koje su i dalje u našim mislima iz 80-ih i 90-ih godina, kad je HIV značio i smrtnu presudu, u većini slučajeva da nestanu jer zaista nema potrebe za time. U većini slučajeva da nestanu jer zaista nema potrebe za time. Danas se sa HIV-om može živjeti u potpunosti normalno, dug kvalitetan život i ono najvažnije, oni koji žive s HIV-om i na uspješnoj su terapiji i nisu zarazni'', priča Edi.
Ova poruka tek je jedan od razloga zašto je i nastala knjiga Ja sam Edi. Knjiga koju je posvetio pokojnoj majci.
''Ponosan sam zbog te hrabrosti i lucidnosti, ja ne bi mogao, ne'', govori Ranko
''Ako se samo vratim, ne znam, 2-3 godine unazad ja sam bio uplašen, razmišljao previše, nisam si bio na prvom mjestu, danas sam sebi na prvom mjestu jer sam shvatio da zapravo tek kad je čovjek zadovoljan sam sa sobom, kad voli sebe onako kakav je, tek tada može usrećiti ljude oko sebe'', zaključio je Edi.
Svjestan toga koliko je snage i hrabrosti trebalo imati za izboriti se sa svime što ga je u životu snašlo, danas je još zahvalniji na svemu što ima i koga ima u svojem životu.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/6 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/31 >>
Pogledaji ovu galeriju
