Možda su nježniji spol, no dame iz sljedeće priče svakako dokazuju i žensku snagu te srčanost. Primjer su kako je moguće nabolje promijeniti svakodnevicu vedrinom, hrabrošću, ali i upornošću. One su fitness trenerica, kojoj je sljepoća promijenila život, umjetnica čija kreativnost ne poznaje granice i avaturistica koja se ne boji riskirati.
''Prvi put kad mi se desila sljepoća imala sam 20 godina i tada sam se probudila slijepa. Legla normalno i nakon 6 sati sna bila sam
Pogledaj i ovo
Ovako je počelo sasvim novo poglavlje Anina života. Poglavlje u kojem joj se vid više puta vraćao i gubio, da bi s njezinih 25 godina bolest prevladala. Obrise okoline i svijeta koji je poznavala, potpuno je zamijenila tama. Unatoč tomu, Ana je optimistična. Svaki dan smatra darom i veseli se životu, što je i opisala u svojoj knjizi Una Mattina.
''Imam to u sebi da ne stajem što god da se desi. Bilo pozitivno ili negativno.Uvijek sam nastavila ići dalje'', kaže.
Tako Ana i u sljepoći vidi prednosti. Upoznala je bolje sebe i svoje mogućnosti. I dalje želi ostati u svijetu sporta, koji toliko voli. Nekad je radila kao fitness trenerica, a danas rado objavljuje i šaljive videouratke na društvenim mrežama.
Sreću u sebi, ali i malim, a opet velikim životnim radostima, pronašla je i Kristina Ivanuš. Dobitnica prestižne svjetske nagrade Herman Gmeiner, za svoj doprinos društvu, ali i životna postignuća. Ova mlada djevojka je model, roni, obožava sport, sudjeluje u ekološkim akcijama. Odrasla je u SOS dječjem selu, a životni put izazovnijim joj je učinila i bolest perifernih živaca.
''Život me nije baš mazio te sam morala odrasti puno ranije od svojih vršnjaka i naučiti se brinuti sama za sebe'', kaže.
No sve ono negativno je iza nje te se nada da će njezina životna priča ohrabriti barem još jedno dijete.
''Za mene je sreća biti okružen voljenim ljudima i zdravlje. Jer kad imate zdravlje, imate sve'', zaključila je.
O djeci, kada oslikava zidove bolnica, najviše razmišlja ova umjetnica. Melindine razigrane boje i prostoru prilagođeni motivi trebali bi im vratiti osmijeh na lice, dati snagu i energiju za dalje.
''Moram priznati da me to u potpunosti ispunjava iako ljudi imaju mišljenje kako to, radiš u bolnici, kako te nije strah. Ja upće na to tako ne gledam, ne percipiram bolnički prostor kao bolnički već radni gdje sa svojim radom mogu doprinjeti pozitivnim reakcijama i aspektu percepcije umjetnosti'', kaže Melinda Šefčić, umjetnica.
Korijen njezine ideje niknuo je u kraljevskoj bolnici u Londonu. Primjera ovakve vrste umjetnosti u svijetu je vrlo malo. A vječna motivacija da stvara nešto novo i tako pridonosi društvu te njegovim promjenama, Melindu je potaknula da se kista uhvati i u kaznionicama.
''Definitivno umjetnost može mijenjati svijet'', kaže.
Svoj svijet, i to hrabrošću, ali i nemirnim duhom, odlučila je promijeniti ova avanturistica. Ostavila je dobro plaćen posao i krenula autostopom do Francuske Polinezije. Prošla je čak 70 tisuća kilometara i 25 zemalja, za što joj je trebalo nešto manje od četiri godine. Stopirala je čak i helikopter, upoznala, malo je reći, osebujne ljude, bila u opasnosti, ali i uživala kao nikad dosad.
''Putovanje mi je dalo samopouzdanje koje prije nisam imala. 2 puta sam autostopom došla. Kaj sad cmoljiš, bila si u i u težim situacijama'', priča.
Po drugi put se u ovoj zemlji našla kako bi napisala knjigu. No nije znala da će se u tom malom raju, kako tepa ovoj zemlji, zaljubiti. Jedan Markižanin joj je pomrsio račune. Samozatajno markižansko otočje pružilo joj je dom o kakvom je mogla samo maštati.
Dobila je i svoje markižansko ime, okrenula se prirodi i vratila, kako kaže, na svoj izvorni put.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
1/2 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/4 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
