Vole je zvati mamom reprezentacije, a njoj se, priznaje, katkad omakne i koja psovka, ali i situacija da je netko ne doživi uz rub travnjaka samo zato što je - žena. Upoznajte tzv. Prvu damu reprezentacije, koja ne voli ni taj nadimak jer se ni po čemu ne želi isticati. Ipak, igrači je obožavaju. Kako je biti žena u muškom svijetu, Iva Olivari otkrila je našoj Sanji Jurković za IN magazin.
Galerija
''Ja sam Iva Olivari, menadžerica Hrvatske nogometne reprezentacije i prva žena na klupi muške seniorske reprezentacije Hrvatske. Nadam se ne i zadnja'', rekla je Iva Olivari na početku razgovora za IN magazin.
Naime, ako niste znali, čak tri važna odjela u našoj reprezentaciji, odjel financija, infrastrukture i licenciranja klubova, vode – žene.
Kakav je osjećaj biti jedna žena u ovakvom jednom muškom sportu?
''Moram reći da stvari jesu bolje nego što su bile kad sam ja prije 30 i više godina počela raditi u savezu, tako da danas nije više svjetsko čudo ako me UEFA odredi za delegatkinju na utakmici Muške lige prvaka. Međutim, mislim da svi mi koji radimo u nogometu moramo raditi i boriti se protiv tih predrasuda da ženama nije mjesto u nogometu jer to naprosto nije istina'', govori menadžerica Hrvatske nogometne reprezentacije-
Je li se ikad susretala s tim predrasudama?
Nisam osobno imala nikakvih neugodnih iskustava, jesam možda čula.
''Meni se zna, recimo, dogoditi da ja stojim sa kolegama ispred svlačionice i sad dolazi četvrti sudac koji donosi one kartone za zamjenu ili semafor za zamjenu i u 90% slučajeva će se uvijek obratiti muškarcu'', govori Iva.
Kakav je to osjećaj?
''Ma već sam oguglala, ono, izborim se i kažem, sorry, ja sam ta, molim te, hoćeš meni dati to što treba'', govori Iva.
Kako sama figurativno kaže, u vlak A reprezentacije nije uskočila preko noći, bio je to dug put na kojem su joj velika potpora bili njezini muški kolege, na čelu s Marijanom Kustićem i Zlatkom Dalićem.
''Zlatko Dalić je jedan specifičan vođa, ja bi rekla. On nije najglasnija osoba u prostoriji, on nije osoba koja mora sama donositi konačne odluke. On u donošenju svojih odluka vrlo često uključuje svoje suradnike. Pita me ili Iva što ti misliš ili Iva napravi kako misliš da je najbolje, ja ti u potpunosti vjerujem. I onda kad vam lider da takvu podršku, onda zapravo od vas izazove to da nastojite što više raditi i što bolje raditi da bi opravdali to povjerenje'', govori Iva.
Iva nazivaju mamom reprezentacije i prvom damom hrvatskog nogometa. Kako se ona poistovjećujete s tim nadimcima?
''Pa ne poistovjećujem se uopće. Hvala Bogu, odnosno moji dečki imaju žive, zdrave mame, tako da nema potrebe da im budem zamjenska mama. Prijateljica, oslonac, podrška, apsolutno uvijek, oni znaju da mene mogu uvijek nazvati, da sam ja tu, da ću uvijek rado pomoći, riješiti problem bez obzira da li je privatni ili neki poslovni, ako je u mojoj moći'', govori Iva.
Iva ima pristup muškoj svlačionici i to je ono o čemu vjerojatno mnoge žene u Hrvatskoj maštaju, međutim, pretpostavljamo da to nije baš tako..?
00Kad dođemo na stadion, prva stvar koju ja napravim je doista da uđem u svlačionicu, da provjerim da li sve štima, da li nešto fali i da ostavim svoj čuveni ruksak u koji nosim sve i svašta, između ostalog i sve putovnice igrača, nije nikad zgodno staviti to negdje na hodniku da ne bi dobilo noge. I kad to obavim, ja onda izađem iz svlačionice, doista nema razloga da više tamo budem, ja tamo više nemam nikakvog posla'', priča Iva.
Bilo je mnogo prekrasnih trenutaka s reprezentacijom. Koji će možda onako posebno upamtiti?
''Ne znam, od one naše vožnje s aerodroma do Trga koja je trajala šest, sedam sati. Ali isto tako ću se uvijek sjećati i one utakmice u Beču na europskom prvenstvu 2008. kad smo u posljednjim sekundama, ispali od Turske'', otkrila nam je Iva.
Te utakmice s Turskom i te situacije - svi se sjećaju gdje su bili u tom trenutku.
''Svi znaju gdje su bili tada, to je sasvim sigurno. Pa to je, to je bio možda najtužniji trenutak. Rekla bi da je bio stvarno'', govori Iva.
A tko bi bio dobri duh reprezentacije, nekakav dežurni zabavljač?
''Ne znam, sa Domagojem Vidom i Brozom vam ne može biti dosadno ni na pustom otoku i stvarno mi njih dvojica onako jako fale. Oni su uvijek bili ti koji su podizali atmosferu'', prisjetila se Iva.
Iako su žene obično te koje reagiraju emocionalnije, ta tvrdnja, kad je nogomet u pitanju, naprosto – ne drži vodu.
''Ja se doista trudim da mene emocije ne ponesu. Nastojim ostati mirna jer uvijek je neko kraj mene s lijeva ili desnog treba smiriti, iako i tu procijenim nekad je bolje pustiti da te emocije izađu van'', govori Iva.
Iva nije samo mama reprezentacije, mama je i u privatnom životu. Kako je to bilo usklađivati, s obzirom na brojna putovanja?
''Pa kad su djeca bila mala, onda je bilo vrlo izazovno. I bez jako dobre organizacije, i bez podrške obitelji, to ne bi bilo izvedivo.
Moje prvo veliko natjecanje je svjetsko prvenstvo u Japanu 2002. godine i moj sin Fran je tada imao šest godina. I on je bio najveći navijač Ekvadora, Meksika i Italije i onda kad su mu rekli, - pa dobro Fran, kako ti navijaš za Italiju, kad ti mama radi u Hrvatskom nogometnom savezu, on je rekao, - da, ali ako dečki izgube, moja mama će brzo doći doma'', prisjetila se Iva.
Lakše je otkad su djeca odrasla, osobito zato što će joj se ispuniti velika želja.
''A sve bude u redu, u desetom mjesecu, kad me Domagoj Vida nazove - tetka di si, bit će baka di si. Tako da, eto, nadam se da će bit sve u redu'', otkrila je Iva lijepu vijest iz svoje obitelji.
Otac Ive Olivari u vaše je domove ušao nebrojeno puta, a da o tome vjerojatno niste imali pojma. No dat ćemo vam mali hint: kaj te muči, njofra?
Njezin je otac obilježio zapravo brojne generacije i njihova djetinjstva sa Japanskom bubom i Zekoslavom Mrkvom kojima je posuđivao glas. Kakvo je djetinjstvo Iva imala uz takvog oca?)
''Pa on je bio zapravo u našoj biti pokretač svega. On je bio onako jako širokih pogleda, širokih okvira. I sestra i ja smo puno vremena, s obzirom da je tata bio glumac, proveli po kazalištima, čak smo i glumile u nekim kazališnim predstavama i na filmu. Odrasla sam u Utrinama i još sam od onih generacija djece koja su se igrala po parkovima i školskim igralištima, tako da sam stvarno imala jako lijepo djetinjstvo. I znam da je uvijek govorio, cure nemojte samo biti šmizle. Možete biti kaj god, hoćete samo nemojte biti šmizle. Mislim da ni sestra ni ja to nismo ispali'', zaključila je Iva.
Cijeli razgovor pogledajte u prilogu IN magazina.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
