Tužna vijest dočekala nas je jutros. Preminuo je Jasmin Stavros. Posljednjih nekoliko mjeseci borio se s teškom bolešću, ali bitku je, nažalost, izgubio. Stavros je bio čest i rado viđen gost i u našoj emisiji, a neke od nezaboravnih trenutaka pred našim kamerama pogledajte u prilogu IN magazina!
Na drugi svijet, gdje, kako je govorio, nastavlja drugi život, sinoć je otišao Jasmin Stavros. Napustio nas je sa 68 godina, nakon što se posljednjih nekoliko mjeseci borio s rakom kostiju. Preminuo je u bolnici na Jordanovcu, kamo je prije dva tjedna prebačen nakon što je došlo do komplikacija s plućima.
Stavros je rođen u Splitu 1954. godine, njegovo pravo ime bilo je Milo Vasić, a svoju karijeru, koja je trajala više od pola stoljeća, započeo je sa samo 15 godina, i to kao bubnjar. Završio je jazz-akademiju u New Yorku, ali u Americi, unatoč ponudama koje je imao, nije htio ostati.
''Pa sam rekao koja Amerika, koji New York, daj doma u Dalmaciju. Ja sam bio najbolje plaćeni bubnjar i najtraženiji'', izjavio je Stavros jednom prilikom.
Svirao je s mnogim velikim imenima, a '86. odlučio je bubnjeve zamijeniti mikrofonom.
''Bio sam na ribolovu sa ženom i djecom i jednu večer kažem - čuj, ja ću postati pjevač. Kao da je Duh Sveti rekao da ću postati pjevač'', pričao je.
I postao je jedno od najvećih imena domaće zabavne glazbe.
''Pa nemam pojma tko se sjetio tog kralja zabave, ako me netko drži za kralja zabave, hvala mu'', rekao je jednom prilikom.
''Ja sam u mladosti bio totalno lud. Lud 300 posto, što bi se reklo, na najjače, nema što nisam. Radio sam, ja sam se s 12 godina počeo baviti ovim poslom, ja sam sve živo radio. I alkohol i droga, svega je bilo, ono, svašta sam prošao u životu'', priznao je.
''I na vrijeme sam povukao ručnu, tako da je to isto vrlo bitno, da čovjek zna kad će potegnuti ručnu, ali da sam probao svašta, jesam. Lagat pa ne kazat da je to istina, istina je'', pričao je uvijek iskreno.
A njegov život promijenio se kad se oženio. Sa suprugom Žarkom u braku je bio više od 40 godina, ona mu je uz dvojicu sinova i unuka bila najveća potpora u najtežim trenucima.
''Kad se takva ljubav dogodi, onda i traje. Ja mislim da ja bez žene ne bih mogao, izgubio bih se totalno. Mislim da ne bih preživio to'', pričao je.
Pozornicu je obožavao i ni sa 68 nije razmišljao da se pozdravi sa svojom publikom, iako su mu i sinovi često savjetovali da uspori.
Držala ga je glazba, vedar duh i smisao za humor, koji je pred našim kamerama nerijetko pokazivao.
''Ja što sam stariji, to sam luđi'', šalio se.
Dragi naš Staki, otišao si brzo i prerano. Negdje gore, na bolje i ljepše mjesto s tobom je stigla pjesma, počivaj u miru!