Pogledajte kako izgleda beskrajno i bespoštedno prostranstvo svemira!
Dr. Ryan Stone (Bullock) briljantna je medicinska inženjerka kojoj je ovo prva misija, a uz nju je iskusni astronaut Matt Kowalski (Clooney), no naizgled rutinska misija završava katastrofom. Letjelica je uništena, a Stone i Kowalski ostaju sami u tami svemira, gdje imaju samo jedan drugoga.
Zaglušujući muk ukazuje na to da su izgubili svaku vezu sa Zemljom…i svaku šansu za spas. Strah se pretvara u paniku, a svaki jecaj troši ono malo kisika što im je ostalo. Jedini put kući možda je krenuti još dublje u tamu svemira.
>> VIDEO Ovako se mačke 'snalaze' u bestežinskom stanju
O PRODUKCIJI
Na udaljenosti od 600 km iznad Zemlje temperatura se kreće između +258 i -148 °F.
Nema medija kojim bi putovao zvuk.
Nema pritiska zraka.
Nema kisika.
Život u svemiru nije moguć.
'Oduvijek sam fasciniran svemirom i svemirskim istraživanjem. S jedne strane mitski je i romantično odvojiti se od Majke Zemlje, ali na brojne načine nema smisla biti tamo gore kad je život ovdje dolje', kaže Alfonso Cuarón - redatelj, producent i koautor dramatičnog trilera Gravitacija.
U ovom trenutku u orbiti stotinama milja iznad površine Zemlje ljudi rade na granici života i smrti. Opasnosti svemirskog putovanja sve su veće i uzrokovane ljudskim djelovanjem. Otpad od prošlih misija i neaktivni sateliti mogu uzrokovati tragediju u sekundi. NASA čak ima i ime za to: Kesslerov sindrom.
David Heyman, koproducent komentira: „To je pravi problem. Svaki vijak i komad smeća koji je ostavljen ili ispušten tamo gore kruži orbitom nevjerojatnom brzinom i ako, ili kad, se sudare ti ostaci nastaje dodatni problem. To ugrožava astronaute, letjelice, a možda i nas na Zemlji.“
Glumci o svemiru
Sandra Bullock razgovarala je s astronautima: „Mislila sam da astronauti žele ići u svemir zbog avanture i uzbuđenja. No razgovarajući s njima dirnula me ogromna i duboka ljubav prema tom svijetu i ljepoti Zemlje iz njihove perspektive iz koje promatraju oceane, planinske masive i svjetla gradova. Čudesno je uvidjeti koliko smo mali u ovom golemom svemiru.“
George Clooney dodaje: „Odrastao sam u vrijeme svemirske utrke, ja sam dijete tog vremena. Uvijek sam volio ideju istraživanja svemira i zadivljen sam ljudima koji to rade. Zaista su posljednji od velikih pionira.“ No to istraživanje ima posljedice. Bullock potvrđuje: „Čovjeku se slama srce kad pomisli ne samo na uništenje naše planete, već i na ono što ne vidimo neposredno: smeće koje doslovno kruži oko nas.”
Radnja filma 'Gravitacija'
Film počinje u tišini Zemljine atmosfere, gdje Explorer kruži orbitom. Astronautkinja Ryan Stone pomoću robotske ruke instalira novi sustav skeniranja na teleskop Hubble. Dr. Stone ne uživa u nultoj gravitaciji, dok iskusni zapovjednik misije Matt Kowalski nema s tim problema. Na svom zadnjem svemirskom putovanju Kowalski uživa testirajući mogućnosti novog ruksaka s mlaznim pogonom koji mu omogućuje slobodno kretanje bez uobičajenih spojnih kabela.
Istovremeno s druge strane planete namjerno izazvano uništenje starog satelita lansira oštre fragmente koji lančanom reakcijom dolaze na putanju Explorera i prijeti sudar. U katastrofalnom sudaru letjelica je uništena, a Stone i Kowalski su jedini preživjeli. Svi komunikacijski kanali su prekinuti, a s njima i šansa za spas. Lebdeći u tami oni moraju naći način da nadiđu svoja ograničenja namjeravaju li se ikad vratiti na Zemlju.
'Koncept svemira nam je bio zanimljiv'
Scenarij su napisali Alfonso Cuarón i sin Jonás, što je ujedno njihova prva suradnja.
„Inspirirale su me Jonásove ideje za film. Zaintrigirao me njegov osjećaj za ritam u životno opasnoj situaciji iz individualne perspektive, a samim stavljanjem radnje u svemir, priča postaje šira i otvara brojne metaforičke mogućnosti.“ Jonás Cuarón dodaje: „Koncept svemira nam je bio zanimljiv, jer se radi o mjestu gdje nije lako preživjeti, tisuće milja od onoga što zovemo domom. Zato je to savršeno za film o prevladavanju teškoća i nalasku puta kući. Htjeli smo i da priča bude realistična, što je od nas zahtijevalo opsežno istraživanje kako bismo se upoznali sa svemirskim istraživanjem i mogli stvoriti uvjerljiv scenarij.“
Potpuno virtualni svijet!
U onome što su zamislili, nije bilo ničeg jednostavnog. Filmaši nisu htjeli svijet znanstvene fantastike, već prikaz kako je to stvarno naći se izgubljenim u najopakijem okolišu poznatom ljudima. Upravo je to bilo odlučujuće. Stvorili su čitave sustave kako bi stvorili iluziju bivanja u svemiru na potpuno uvjerljiv i intuitivan način. Webber je predložio potpuno virtualni svijet.
Cuarón priznaje: „Isprva sam bio skeptičan, jer sam želio postići čim je više praktično moguće. No nakon testiranja brojnih tehnologija, postalo je jasno da je Tim u pravu.“ Film je stoga hibrid kojeg čine live action, računalna animacija i računalna grafika.
Ključni element bio je repliciranje nulte gravitacije. Tradicionalna metoda nije bila iskoristiva, kao ni korištenje tzv. vomit cometa—letjelice koja uzlijeće pa ponire, izazivajući trenutno bestežinsko stanje.
Redatelj objašnjava: „S kablovima možete vidjeti napinjanje na glumcu. Gravitacija i dalje sve vuče dolje, dok vomit comet funkcionira samo za kadrove od par sekundi, a i svi to dobro ne podnose.“ Umjesto toga, smišljena je nova tehnika. Korišteni su kablovi, ali Neil Corbould i njegov tim smislili su posebnu konstrukciju s 12 kablova i uz pomoć iskusnih lutkara uspjeli da Bullock „pluta“ svemirom u određenim sekvencama.
Za ostale scene korišteni su specijalni nosači koji su omogućili rotaciju i naginjanje pod različitim kutovima. Cuarón i Lubezki iskoristili su ekstremnije kutove i montirali kamere na ogromne robotske ruke, kakve se koriste u automobilskoj industriji.
'Htjeli smo da osjećate kao da ste tamo'
Ipak, najmaštovitiji izum zasigurno je tzv. svjetlosna kutija koju su smislili Lubezki i Webber, nalik praznoj kocki s unutrašnjim površinama prekrivenim tisućama LED žaruljica. Time je postignuto odgovarajuće osvjetljenje glumaca, a to ne bilo moguće na konvencionalan način. Sve te naprave sinkronizirane su pomoću računala, kako bi se dobio dojam plutanja kroz svemir. Osim toga, od samog početka film je zamišljen kao 3D iskustvo. Alfonso Cuarón ipak naglašava: „Nismo htjeli da bude 3D kako bi gledatelji imali osjećaj da stvari lete u njih. Htjeli smo suptilnost…htjeli smo da osjećate kao da ste tamo.“
Bullock komentira: „Mislim da je ovo priča o tome što nas motivira kad se čini da nema svjetla na kraju tunela. O onome što nam daje snage za taj dodatni korak za slučaj da je vrijedilo truda probati.“ „Radi se uvelike o putovanju žene od izgubljenosti i emocionalne otupljenosti do ponovnog otkrića svrhe i razloga za život…i borbi“, dodaje Heyman. „Za nas,” kaže Jonás Cuarón, “gravitacija nije samo ono što nas drži na zemlji. To je sila koja nas stalno vuče kući.” Redatelj potvrđuje: „Tijekom filma stalno gledamo Zemlju kao prekrasno, prijateljsko mjesto.
A iznad nje pluta žena koja nije prijateljski raspoložena prema samoj sebi. Htjeli smo istražiti alegorijski potencijal lika u svemiru koji tone u prazninu, žrtve vlastite inercije koja se udaljava od Zemlje, gdje obitavaju život i ljudske veze. Među svim tim alatima i efektima, neprestano smo bili svjesni da je Ryanina bitka metafora za svakoga tko mora nadići teškoće i isplivati na drugoj strani. To je priča o ponovnom rađanju.“
DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
