Mlada hrvatska autorica Matea Čvagić Prašnjak nova je nada hrvatske književnosti, a u Osijeku je predstavila novu knjigu ''Igra sjena'', koja prati stoljetnu priču u istočnom dijelu Hrvatske.
U Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek mlada autorica Matea Čvagić Prašnjak predstavila je svoju novu knjigu ''Igra sjena'', koja je samo dio njezina opusa koji ćete tek otkriti.
Matea je prije samog početka promocije svoju publiku iznenadila toplim ugođajem u samom startu, ponudila je goste slatkim muffinima koji su na sebi nosili citate iz njezine knjige. Knjiga o kojoj se jučer razgovaralo je "Igra sjena" i to je knjiga koja je imala dug put, a Matea je njezine verzije mijenjala te na kraju objavila ovu i ta je konačna. Matea vjeruje u muze i u njihovu veliku ulogu u životima umjetnika i tvrdi kako bi svi trebali biti muza svoje priče. Nije puno otkrivala o knjizi i pojedinim likovima jer ne bi imalo smisla kad bi rekla sve, ali nas je baš iz tog razloga zainteresirala za svoju posljednju objavljenu knjigu.
Uz nju postoje još i "31 nogometni teren" te "Cesta za Zion". Matea u svojim knjigama često dodaje svoj neki osobni autogram, odnosno u svakoj knjizi ima bar mali dio koji je samo njezin, a onda ga podijeli i sa čitateljima, a često se radi o životnom gubitku. Kada je govorila o gubitku koji je osjetila i koji, s vremenom, osjetimo svi, u publici su se mogle vidjeti suze u očima, ali su brzo bile uklonjene jer su njezine riječi istovremeno i ranjive i snažne, a to djeluje ohrabrujuće i daje nam do znanja da je sve u redu. Razgovor između moderatorice (Dorotea) i autorice (Matea) tekao je prirodno i uz pratnju aplauza koji je malim prostorom glasno odjekivao i potvrđivao ugodu koju smo, vjerujem, svi osjećali. Dio koji ne mogu i ne želim izostaviti je dio kada je Matea izgovorila poznate riječi umjetnika Michelangela "Vidio sam anđela u mramoru i klesao dok ga nisam oslobodio" te je s tim riječima opisala svoje stvaranje, a Mateu i njezin roman "Igra sjena" čitatelji su podsjetili na Zafona (zbog toga što je to njezino djelo čitatelje podsjetilo baš na njega). Matea je u toj knjizi radnju smjestila baš u Osijek, u grad u kojemu je rođena, i to u razmak od oko 130 godina, odnosno knjiga je sastavljena kroz četiri vremenska razdoblja, počinje 1886. i završava 2016. godine.
Lik iz knjige s kojim se najviše povezuje je Nina, ali i Iris u nekim pogledima. O likovima još ne mogu puno reći jer bi bio red da se knjiga pročita s obzirom na to da Matea u sekundi čak izgovori neke nevjerojatno lijepe rečenice (što nam ostavlja prostora za razmišljanje "kako ona tek piše kada ima vremena razmisliti što će reći?").
Matea je nedavno objavila i novost o otvaranju vlastite izdavačke kuće "Lux Noctis" i raširila je ruke prema svima koji tek kreću u stvaranje svojih prvih djela, ali i onima koji to rade već duže vrijeme i nisu uspjeli pronaći nekoga tko bi im mogao čuvati leđa. Vodi kreativne radionice za pisanje i na sve gleda prijateljski, a ne konkurentski. Osim što je izvrsna autorica, izvrsna je i kao sama ljudska pojava jer nesebično pruža svoj osmijeh na svakom koraku i ja sam izuzetno ponosna na to što takvu osobu imam u životu. Na kraju smo se počastili sokovima, čajem i muffinima u prostoriji American cornera i kupili knjige, dobili ih potpisane i napustili događaj natopljeni dojmovima.
Jedna od velikih zanimljivosti u vezi s Mateom jest ta što za blisku budućnost planira i knjigu "Zvijezde nad kampericom", što će, vjerujem, nastaviti ispunjavati naša očekivanja.
Anamarija Tenđera
na instagramu
