Biciklirati samo svojim rukama obećanih tisuću kilometara kako bi ostvario humanitarni cilj, pustolovu Slavenu Škrobotu nije bilo dovoljno. Taj ulog višestruko je povećao. Na putu do Turske nisu ga zaustavili ni bolovi, niske temperature, koronavirus, pa čak ni pokvarene kočnice. Sve o svojem putovanju života te slobodi koju je pritom osjećao, ovaj inspirativni čovjek vrijedan divljenja ispričao je ekipi In magazina!
Šest mjeseci, s kamperom nekih 18 tisuća kilometara, a biciklom tri.
Ove brojke čine Slavenovo, kako ga naziva, putovanje života. Njegovo bicikliranje trebalo je stati na prvih tisuću kilometara. Humanitarnom akcijom na ruti od Savudrije do Prevlake prikupljao je sredstva za kupnju još četiri bicikla za jednako potrebite ljude. To nije ostvario pa je odlučio produžiti avanturu sve do Istanbula.
''Ja sam prošle godine prvi put nakon 13 godina sam otišao negdje, bez pomoći. Otišao sam biciklirati oko Jaruna. To je teško opisati nekom normalnom. Htio sam to pričati nekom drugom. Znam kako sam se ja osjećao kad sam dobio bicikl. Dozu slobode'', priča Slaven.
Slobodno, ali i ludo te hrabro osjećao se Slaven na ovom putu. Sada kada o svemu razmišlja, kaže, najteža dionica bila je ona duga 97 kilometara. Od Paga do Zadra.
''Jedno 3,4 puta me skoro bacilo s bicikla, vjetar. I onda sam nakon mosta ušao u noć. Katastrofa cesta. Došao sam podhlađen, izmoren, iscrpljen'', priča.
I baš su niske temperature te koje su ga dovodile do samog ruba izdržljivosti.
''Temperature oko nule su za mene ravno naspram nekog normalnog kao odlazak na Antarktiku. Ja nemam termoregulaciju i bicikliranje je bilo ekstremno. Ja bih biciklirao jedan sat i onda bih se 4,5 sati morao grijati'', priča.
Frustrirajući su i bolovi te grčevi koje je osjećao. No ni to ga nije zaustavilo. Netko bi rekao, pa zašto to radiš? A on bi baš uvijek odgovorio pitanjem. A zašto ne?
''Dobio sam u Patrasu upalu prostate. Problemi s mokrenjem,pa rane, upalu uha u Albaniji'', priča.
Na sve to, od Hvara pa do Albanije, Slaven se borio i s kočnicama.
''Pred samu Grčku, na nizbrdici mi je otkazao brake asistent. Ušao sam u veliko ubrzanje, mogao sam birat stijena ili provalija, odabrao sam stijenu. I Mateo, dečko koji me pratio na biciklu me uhvatio nekih metar i pol od te stijene'', priča Slaven.
Itekako je svjestan ovaj avanturist, kojem je jedan skok u more potpuno promijenio život, da sve ovo ne bi bilo moguće bez velike potpore suputnika, prijatelja, osobenjaka poput njega. Bez njih ne bi postao prvi čovjek u invalidskim kolicima, tetraplegičar koji se uspeo na jordanski Monastery i budistički hram na Šri Lanki. I na tome im je neopisivo zahvalan.
A i ovo putovanje obilježio je jedan uspon.
''Popeli smo se na Lovćen. Mislim da je 461 stepenica. To nije bilo u planu, skroz spontano. Super je bilo, iznenadila me planina i pogled'', priča,
Prirodnih ljepota nauživao se i u Turskoj, posebice Kapadokiji, iako je baš u toj zemlji osjetio što znači biti izoliran u kamperu. Tuširanje u njemu, kroz smijeh danas govori, više sigurno nikad neće ponoviti.
Uz ovu anegdotu, kaže, teško će mu biti zaboraviti i goleme kamione koji su ga zaobilazili velikom brzinom na cesti, ali i napade divljih pasa. Iako je opasnost od njih postojala u Albaniji, svoje zube tek su pokazali u Grčkoj.
Sve proživljeno, ono opasno, sretno te neopisiv osjećaj kada je u Ateni svojom akcijom skupio dovoljno novca, Slaven će opisati u svojoj knjizi. No prvo će se, kaže, pobrinuti za svoje zdravlje i nada se, ponovno sjesti na bicikl.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
1/5 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/3 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
