Tomislav je ilustrirao knjigu po kojoj je kasnije snimljen film nominiran za Oscara 2013. godine!
Pogledaj i ovo
'Pijev život', bilo da je riječ o knjizi ili filmu, oduševio je brojne ljude diljem svijeta. No, malo tko zna da je knjigu po kojoj je snimljen film ilustrirao Tomislav Torjanac!
On je, osim toga, ilustrirao i brojne druge knjige i slikovnice, ali 'Pijev život' ostat će mu u posebnom pamćenju jer je upoznao i autora Yanna Martela te s njim prošao jednu nezaboravnu avanturu!
>> Ostvario im se san: Dječaci iz Kabula stižu na dodjelu Oscara!
Ususret Oscarima, koji se održavaju 24. veljače te ćete ih moći pratiti uživo na Novoj TV, donosimo vam intervju s ilustratorom koji je originalno oslikao Pijev život!
Inače, ova predivna priča govori o 16-godišnjem dječaku Piscineu Molitoru Piju Patelu koji nakon brodoloma pluta Tihim oceanom, a njegov jedini suputnik je bengalski tigar. Film je vrlo brzo ptogalšen i pravim remek djelom, što ni ne čudi s obzirom na to kako se ova priča stvarala i to dugih šest godina!
Kako si upravo ti izabran za ilustriranje knjige Yanna Martela 'Pijev život'?
Javio sam se na natječaj koji su godine 2006. raspisali britanski nakladnik Canongate Books i novine The Times, u suradnji s australskim novinama The Age i kanadskim novinama The Globe and Mail. Za natječaj sam doznao putem interneta, a glavni razlog zašto sam se javio bila je činjenica da sam nekoliko mjeseci prije pročitao 'Pijev život', koji mi je odmah postao jedna od omiljenih knjiga.
Za prvi krug natječaja trebalo je poslati ilustraciju jedne scene iz same knjige po vlastitom izboru, a ja sam se odlučio za, po meni, ključni prizor sa samoga kraja knjige koji se odigrava bolnici u Meksiku, gdje se vide dva japanska istražitelja koji ispituju dječaka Pija o uzrocima potonuća broda i kako je uspio preživjeti 227 dana u čamcu za spašavanje u društvu ogromnoga bengalskog tigra. Ilustraciju sam naslikao iz perspektive glavnoga junaka, viđenu njegovim očima.
Na prvi krug natječaja pristiglo je oko 1600 prijava iz cijeloga svijeta. Velika većina prikazivala je dječaka i tigra u čamcu za spašavanje, a žiriju – čiji je član bio Yann Martel – uz nekoliko drugih ilustracija, za oko je zapela moja ilustracija japanskih istražitelja.
Tako sam se našao u drugom krugu natječaja, za koji je trebalo poslati još tri dovršene ilustracije i dvadesetak skica.
Ostao sam dosljedan prvotnoj ideji i sve prikazao iz Pijeve perspektive (tako da se glavni junak nikad ne vidi – povremeno se vide samo njegove ruke i noge), što se žiriju, a naročito Yannu, jako svidjelo, budući da je roman pisan u prvome licu, a i Yann nigdje nije opisao kako dječak izgleda, smatrajući da dječakov izgled nije važan.
Nedugo potom Yann me je nazvao telefonom i rekao mi da su me odabrali za ilustratora 'Pijeva života'. Ilustrirano izdanje do sad je objavljeno u jedanaest zemalja!
Navodno si i upoznao Yanna Martela te ste zajedno putovali, kako se to dogodilo i kakvo ti je to iskustvo bilo?
S Yannom sam bio u kontaktu cijelo vrijeme dok sam radio na ilustracijama – uglavnom smo se dopisivali, no nekoliko puta čuli smo se telefonom. Prvi put vidjeli smo se u Londonu, 2007. godine. Bilo je to na na promociji prvoga, britanskog izdanja ilustriranog Pijeva života u Queen Elizabeth Hallu, kad je održana i izložba mojih ilustracija.
Nedugo zatim, po povratku iz Londona, američki je nakladnik organizirao promotivnu turneju za Yanna i mene po 14 gradova SAD-a. Yann je vrlo zabavan i iznimno inteligentan čovjek. Bio je savršen suputnik za vrijeme čitave turneje, gdje smo imali mnogo nezaboravnih iskustava.
Primjerice, u sjećanju mi je ostala luda vožnja duž zapadne obale u iznajmljenu kabrioletu – Yann s licem Belmonda i frizurom Sai Babe, dim kalifornijskih požara posvuda oko nas, pepeo pada s neba, glazba trešti iz zvučnika... Kao scena iz 'Straha i prezira u Las Vegasu'.
Prema knjizi je snimljen i film 'Pijev život' u režiji Anga Leeja, a navodno su ga upravo tvoje ilustracije inspirirale za snimanje filma, je li to točno?
Čuo sam da je Ang Lee pročitao ilustrirano izdanje Pijeva života, no što ga je inspiriralo, to samo on zna. Mislim da je Yannov tekst sam po sebi dovoljno inspirativan – na kraju krajeva, mene je potaknuo da se javim na natječaj (inače nisam ljubitelj natječaja) i da naslikam četrdeset ilustracija.
Jesi li i sam imao nekakvu ulogu u stvaranju filma?
Prije no što se režiranja 'Pijeva života' primio Ang Lee, u igri je kao redatelj bio Jean-Pierre Jeunet ('Amélie', 'Delicatessen', 'Grad izgubljene djece', itd.). Jeunet je zatražio od mene nekoliko skica iz knjige, koje sam mu poslao. Njegova je vizija bila snimati na autentičnim lokacijama iz romana, no to je premašivalo budžet. Jeunet nije htio pristati na kompromis pa je ubrzo odustao od projekta, a nekoliko godina poslije na njegovo je mjesto došao Ang Lee. S njim nisam surađivao.
Sviđa li ti se film i što bi ti u njemu promijenio?
Mislim da je Lee napravio sjajan posao. Pomalo nestvaran mi je osjećaj vidjeti Pija na velikom ekranu – radeći na ilustracijama, knjigu sam pročitao nekoliko puta i zapamtio najsitnije detalje (detalji su bitni kad se nečiji životni prostor svede na čamac za spašavanje koji pluta bespućem oceana), tako da nisam mogao ne primijetiti izmjene koje su morali napraviti u odnosu na knjigu, kako bi priču prilagodili filmskom mediju.
Nije to nimalo lak zadatak; knjiga kao što je Pijev život ima naglašen meditativan karakter, možete je odložiti i razmišljati o napisanome (nešto što sam nastojao unijeti i u ilustracije), a film vas nosi i teče...
Sad kad je film nominiran za Oscara, kakav ti je to osjećaj?
Drago mi je, najviše zbog Yanna. Mislim da je sjajan pisac, i sva je prašina koja se digla oko filma i njegove knjige sasvim opravdana.
Hoćeš li pratiti dodjelu Oscara?
Hoću, skraćenu verziju.
S kojim redateljem bi volio raditi na nekom projektu?
Teško pitanje. Recimo, s Terryjem Gilliamom. Doduše, on je i izvrstan ilustrator i animator, tako da sumnjam da bih mu bio potreban.
Imaš li još kakav takav slavan projekt u planu?
Takve je stvari nemoguće planirati: na kraju krajeva, ja sam samo ilustrator knjiga i slikovnica, a ilustrirani 'Pijev život' bio je događaj izvan svih uobičajenih okvira toga medija: golem, originalni projekt, plod genijalna uma Jamieja Bynga iz Canongate Books. Prava “medijska raketa”.
Osim 'Pijeva života' ilustrirao si i brojne druge knjige, koja ti je najdraža?
Slikovnica 'Skakači', koja je izišla u prosincu prošle godine. To je najluckastija, najnetipičnija i meni najomiljenija Andersenova priča – pravi skriveni dragulj iz njegove škrinje bajki. Mislim da je ta slikovnica moj najbolji, ali i najosobniji rad do sad.
Ljudima koji me poznaju i koji su vidjeli 'Antununa' i 'Grgu Čvarka' možda će to zvučati čudno, jer jedan izgleda kao ja, a drugi proživljava kasne ‘70-e moga djetinjstva, no 'Skakači' su moj mentalni autoportret, kako ja izgledam iznutra.
Na čemu trenutačno radiš?
Sa suprugom radim na luckastoj, otkačenoj abecedi. Glavni protagonisti su žabe, otud ime Žabeceda.
Koliko ti vremena treba da ilustriraš jednu knjigu?
Za slikovnicu mi otprilike treba tri-četiri mjeseca. Na ilustracijama za Pijev život radio sam godinu dana.
Uhvati li te kad 'kreativna blokada'?
O, da. Ima dana kad je cijeli moj kreativni proces jedna velika kreativna blokada, sa samo povremenim kreativnim 'iskrenjem'. No, opet ima dana kad sve samo teče. Tješi me da u tome nisam usamljen: William S. Burroughs rekao je da niti jedan pisac – ako je imalo dobar – ne može pobjeći kreativnoj blokadi, te da je bilo razdoblja u njegovu životu kad nije mogao podnijeti svoj pisaći stroj (za kojim je sjedio čitav život). Mislim da je to primjenjivo na sve kreativne djelatnosti, uključujući i moju.
Gdje se vidiš za nekoliko godina?
Nadam se da ću ilustrirati vlastite tekstove. Već duže vrijeme imam nešto za ispričati, no ne samo kroz ilustraciju. Vidim to kao dugo odgađani iskorak u svom kreativnom izričaju i iznimno mu se veselim.
