Prošlo je 10 godina otkad nas je napustio Đorđe Novković - velikan domaće zabavne glazbe.
Pogledaj i ovo
Na današnji dan prije deset godina zauvijek nas je napustio legendarni skladatelj Đorđe Novković. Tijekom svoje bogate karijere Đorđe Novković skladao je više od dvije i pol tisuće pjesama za sva veća glazbena imena, a procjenjuje se da je prodao oko 20 milijuna ploča.
Đorđe je preminuo iznenada u 64. godini života, pretpostavlja se od posljedica moždanog udara, a njegova smrt zavila je estradu u crno. Kako i ne bi kad su iza njega bila četiri desetljeća impresivne glazbene karijere. Šezdesetih je svirao s Indexima, a zatim osniva Pro Arte. 1968. preselio se u Zagreb i iste godine s pjesmom Stari Pjer postigao prvi uspjeh.
"Ja sam čovjek zaljubljen u svoju ženu, glazbu i sport", govorio je Đorđe tijekom života, inače autor najvećeg broja hitova u povijesti hrvatske pop glazbe. Pisao je pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Severinu, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Đoa Maračića, Đanija Maršana, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, Kemala Montena, grupu Pro Arte, Gabi Novak, Srebrna krila te mnoge druge i postao je najtiražniji skladatelj. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima na ovim prostorima i dobitnik je mnogobrojnih nagrada (Zagreb, Split, Opatija, Krapina, Slavonija). Njegova pjesma "Don't ever cry" u izvedbi riječkih Putokaza 1993. bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu. Porina za životno djelo dobio je 1996 godine.
No, usprkos brojnim nagradama, najveći poklon stigao mu je 1967. godine kada je na svijet došao njegov sin Boris od kojeg se karakterno poprilično razlikovao. "Ja sam picajzlast i strog, prava djevica u svemu. Kod mene sve uvijek mora biti savršeno složeno i čisto, čak su i vješalice u ormaru posložene po bojama. Grozim se prljavih cipela i uvijek sa sobom u torbi nosim pastu za poliranje te žlicu za obuvanje cipela. Volim red, dok je Boris impulzivan i neprilagodljiv, a pritom tvrdoglav kao pravi Jarac. Od mene je, čini se, nasljedio samo ljubav prema glazbi i sportu", izjavio je svojedobno Đorđe ne krijući sreću što je njegov sin jedinac krenuo njegovim stopama. Njegov prerani odlazak i danas se neizmjerno osjeća.
