Ivo Štivičić preminuo je u 86. godini.
Ivo Štivičić rođen je 30. lipnja 1936. u Rešetarima kod Nove Gradiške. Studirao je na Pravnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Pisao je kritike u Studentskome listu i na Radio Zagrebu, a na Televiziji Zagreb radio je od 1958. godine kao dramaturg, scenarist i urednik. Bio je i savjetnik za umjetnička i dramska pitanja glavnog urednika Hrvatske televizije. Adaptirao je za televiziju brojne drame i pisao originalne scenarije, po kojima su radili vodeći televizijski i filmski redatelji, poput Eduarda Galića, Ivana Hetricha, Marija Fanellija i Nikole Tanhofera.
Štivičić vrhunac stvaralaštva doživljava 1970. godine kao scenarist kriminalističko-ratne igrane serije Televizije Zagreb "Kuda idu divlje svinje", djela iznimno uvjerljivo koncipiranih likova i jedne od najboljih hrvatskih televizijskih serija uopće. Karijeru u osamdesetima obilježili su mu serija "Putovanje u Vučjak" i igrani kino-film "Horvatov izbor".
Među njegovim su televizijskim projektima i "Svadba" (1959.), "Gola cesta" (1961.), "Vučjak" (1961.), "Pijana noć" 1944. (1962.), "Kandidat smrti" (1963.), "Mokra koža" (1966.), "Zatezanje konopca" (1967.), "Kokošari", (1968.), "Karmine" (1977.), "Puška u cik zore" (1981.), "Brisani prostor" (1981.), "Tamburaši (1982.)", te "Uskrsnuće nade" (1996.).
U novije vrijeme piše i kazališne drame: "Pijana noć 1918." premijerno je izvedena 2007. godine, a "Shakespeare u Kremlju" 2013.
Dobitnik je Nagrade za životno djelo Ivan Šibl za televizijski rad, kao i Nagrade grada Zagreba 2006. te Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2015. godine.
Članom Društva hrvatskih književnika postao je 1966., a članom Hrvatskog društva pisaca 2002. godine.
Objavio je i knjigu dramskih tekstova "Ratnici" (1968.).
Otac je hrvatske dramatičarke Tene Štivičić koja je sinoć u Zagrebačkom HNK-u imala premijeru svoje nove predstave "64".
(Hina)
na instagramu
