Meri Cetinić otkrila nam je brojne detalje o Oliveru, njegovu životu i radu te njihovu posebnom odnosu.
Jedna od pjevačkih diva hrvatske glazbene scene, pjevačica Meri Cetinić bila je jedna od najbližih ljudi i suradnika Olivera Dragojevića. Poznavali su se i družili od najranijeg djetinjstva, a cijeli ih je život vezala i posebna ljubav - ljubav prema glazbi.
Meri se prisjetila trenutaka iz mladosti, brojnih druženja i suradnje s Oliverom te otkrila koliko će joj Oliver nedostajati.
Za početak, htjeli bismo se prisjetiti stihova jedne pjesme koju ste Vi pjevali s Oliverom. "Poslija kiša, nakon bura kada mine svaki hir, iza gorkih avantura samo ti mi vraćaš mir."
To je pjesma "Sunce mog života", duet, pjesma Zdenka Runjića koju sam otpjevala s Oliverom. Taj se duet ustvari dogodio slučajno jer pjesma je bila namijenjena za drugu pjevačicu koja se u to vrijeme, kada je to trebalo snimiti, nije pojavila u studiju. A ja sam bila u studiju prije Olivera i snimala drugu svoju pjesmu, a kako ona nije došla, Oliver mi je rekao: ''Ajmo nas dva to snimit.'' Ja sam mu rekla da ne mogu, da kako ću, jer nisam ju naučila. Ali on je rekao, ma možeš ti to i onda smo sjeli za klavir i tako je par puta prošli, ušli u studio i snimili je. Ne znam ni sama kako sam to uspjela, ali kad si uz Olivera, on te nadahnjuje, on daje nit vodilju i jednostavno propjevaš sam, sve postane lako. Ta mi je pjesma zbilja draga, taj duet koji smo snimili zajedno, te divne riječi. Ispala je slučajno, ali ostat će ta divna uspomena na našega Olivera.
Kakva je inače bila suradnja s Oliverom?
Pa ja ga znam odmalena, oduvijek. Jer slučajno je njegova obitelj živjela tamo gdje smo mi živjeli i dolazio je kao dijete. To je bilo u dugačkom hodniku gdje je živjelo 5-6 familija, on bi dolazio s bratom i harmonikom, oni bi svirali, mi se igrali, pjevali. On i brat su s mojom braćom igrali nogomet na ulici, tako da se mi znamo oduvijek. Kasnije smo se oboje posvetili glazbi i putevi su nam svako malo išli zajedno. Nakon nekog vremena našli smo se u grupi More, i to baš kad smo snimali čuveni singl ''More'', skupa smo je snimali. Ja sam pjevala i svirala klavir, a on je pjevao prateće vokale s ostalim članovima. Nakon toga je on otišao, pa smo skupa išli na turneje, skupa snimali, družili se, išli po stranim državama. Obožavala sam kad smo išli na turneje, a najdraža mi je bila njegova pjesma ''O Magdaleni''. Sjećam se, svaki put kad bih došla iza pozornice dok je pjevao tu pjesmu, to mi je bilo čarobno. Puno smo se družili po Veloj Luci, znali smo večeri provoditi zajedno, njegova familija, prijatelji. Smijali bismo se do jutra, zezali, pili, jeli, veselili se. Oliver je bio prekrasan, duhovit čovjek koji je nasmijavao cijelo društvo, ali suradnja s njim uvijek je bila nešto posebno. Uz njega je sve dobivalo drugu dimenziju. Često sam ga zvala u goste na svoje koncerte. Nisam znala što bolje radi, da li bolje pjeva ili bolje svira klavir. I jedno i drugo bilo je nešto što nosi, što pruža veliko zadovoljstvo. Oliver je znao tajnu glazbe. Imao je to u srcu i duši, imao je veliku sposobnost interpretacije i fenomenalan osjećaj da tu glazbu prenese ljudima, te prekrasne riječi koje je pjevao od poznatih pjesnika, bilo od Jakše, Popadića, kroz tu divnu muziku Zdenka Runjića i drugih autora. On je ulazio u te riječi, glazbu i nanajsavršeniji način znao to prenijeti ljudima i zato su ga obožavali i voljeli.
Što će nam ostati nakon nekoliko godina kad kažemo Oliver?
Ostat će nam puno toga. Mislim da je Oliver imao ogroman opus, dugogodišnju fanastičnu suradnju sa Zdenkom Runjićem i mislim da je velika sreća i za jednog i za drugog što su živjeli u isto vrijeme, na istom mjestu i mogli su spojiti dva velika glazbena talenta u jedno. Prožimali su se jedan kroz drugoga. Runjić je savršeno znao što Oliveru treba napisati, a Oliver je to savršeno znao interpretirati. Ostat će puno tih pjesama, "Galeb i ja", "Oprosti mi, pape", "Skalinada","Nokturno", "Ostavljam te samu", ne mogu ni nabrojati sve te prekrasne pjesme koje je pjevao.
Rekli ste da je Oliver bio jako duhovit, koliko je bio različit što se tiče privatnog života i scene?
Bio je to što je. Nije volio nikad ozbiljno pričati, nekako je sve te stvari pretvarao u šalu, svakodnevicu i druženja i komentare o životu i ljudima. Mislim da je izbjegavao ozbiljne razgovore, možda zato što je bio strašno emotivan. Svu svoju emotivnost držao je u sebi. A vani je nekako htio biti onako duhovit, zabavan, volio je ljudima pružati radost i kroz pjesmu i kroz svoju osobnost, a na pozornici je bio strašno ozbiljan jer je znao kroz tu ozbiljnost da treba ući duboko u glazbu, predati se njoj, što traži koncentraciju, duboku predanost. On je to sve znao i onda bi se na pozornici udubio, iako je između pjesama znao i zbijati šale, ali to je bilo da malo razbije svoju ozbiljnost, da se publika malo razonodi. Ali čim bi počela pjesma, on bi bio savršeno ozbiljan, udubljen u melodiju pjesme.
Koliki je njegov značaj za hrvatsku glazbu?
Ogroman, to je uopće teško reći. Mislim da je on jedan pjevač, glazbenik kojeg su baš svi voljeli. Možda baš najomiljeniji od svih. Ne znam nikog tko nije Olivera obožavao, tko nije volio njegovu glazbu, pjeme. Teško će ga ljudi preboliti, zaboraviti neće nikad. Što se tiče glazbe, to je veličanstven opus. Mislim da će to biti velika praznina. Teško će ga bilo tko nadomjestiti. Ne znam kada će se ponovno roditi neki tako veliki talent koji će ući u sve te komponente glazbe. Ima divnih glazbenika, ali Oliver je baš bio omiljen. Izvođač kojeg su ljudi obožavali, znali sve njegove pjesme. Mislim da će njegov doprinos biti velik, velik za hrvatsku glazbu, ali i šire, svugdje su ga voljeli, i u stranim zemljama. Ne može se izmjeriti koliko je dao pjesama, albuma, koliko je svojom osobnošću pružio ljudima.
Imate li neku anegdotu s druženja?
Recimo, kako se dogodio taj duet "Sunce mog života". U trenu smo se našli, s obzirom na to da se nisam stigla pripremiti, a eto, tu sam pjesmu snimila nakon pet minuta vježba jer mi je on dao snagu. Mogu izdvojiti i jedan divni događaj, za trideset godina svoga rada imao je veliki koncert u Lisinskom na koji sam i ja došla. Svirala mu je grupa koje je prije mene pratila, Dupini, tada su se zvali Delfini, tako da sam ja sve njih jako dobro znala. Sjedila sam daleko u publici, među ljudima, i primijetila sam da me netko od glazbenika vidio, mislim da je to bio Silvije gitarista i rekao Oliveru: “Eno ti je, eno ti je", i onda su me pozvali da dođem na binu i što drugo otpjevati nego "More". Mi smo toliko godina radili zajedno, da je nama takav moment bio samo vrhunac obostrane ljubavi i poštovanja. Bilo je divno i baš sam uživala. Mogla bi se sjetiti još puno toga, ali teško je to sad prepričavati.
Koliko će Vama nedostajati Oliver?
Mi smo svi već mjesecima u nekoj strepnji, ne znamo što će se dogoditi, svi smo bili u nekoj boli. I onda me jutros ta vijest zatekla i satima ostaneš tih. Bez riječi, tu ti se skupi ogroman kamen, duboka bol. Ne znaš što bi rekao, mislio. Strašno smo se dugo znali, od djetinjstva, mladosti. Jednostavno te osobe više nema, ali ostat će te brojne suradnje, jedna velika sreća što sam bila puno puta s njim, što sam ga poznavala, što smo se osjećali kroz glazbenu stranu, što sam znala kako je funkcionirao i na neki sličan način je to bilo tako obostrano. To je veliko bogatstvo i ja ću se uvijek dičiti i sjećati zajedničkih dana. Falit će svima.
Pri dolasku smo vas zatekli kako slušate Olivera?
Bio je upaljen radio i cijelo jutro svira Oliver. U biti me i Oliverova pjesma probudila. Sinoć sam se vratila s puta, bila sam jako umorna i spavala sam dugo. Nećete vjerovati, ali baš ta njegova Magdalena koju sam zbilja obožavala, a nisam znala što se dogodilo. Onda sam se digla, pogledala Internet, mobitel i svi su pisali o tome. Zbilja sam se šokirala, teško je to uopće opisati.
na instagramu
