Glazbom se počeo baviti već sa 17 godina. U 24-oj bio je prava regionalna zvijezda, a potom je napravio pauzu od pjevanja.
Galerija
Iz Duća pored Omiša dolazi jedan od najboljih hrvatskih pjevača – Ivi Amuliću mediji tepaju da je "dalmatinski slavuj". No njegov bi život mogao poslužiti i kao podloga za uzbudljiv roman, a sve je počelo kad je Ivo imao tek 17 godina.
"Uglavnom smo svirali po frontama. Ja sam već nekako tada osjetio da je meni bitno da sam ja sa nekim društvom pa sam usporedno s tim bio i u Devića, plesao folklor, i onda me to malo više povuklo", priča nam Ivo Amulić.
Već se tada moglo naslutiti da će Ivo izabrati glazbeni put. Kao i svaki počeci, i njegovi su bili teški. Iz tog vremena čuva i uspomene na jednog magarca:
"Bio si sretan kad si mogao u planinarskom domu na Kozjaku odraditi Novu godinu, nije nam smetalo ni što smo na magarcima nosili instrumente. Danas je to puno drukčije, na nekom drugom nivou. Ja ne bih mijenjao toga magarca koji nam je nosio instrumente ni za šta na svijetu'', kaže.
S 23 godine zapazili su ga Neno Ninčević i Tomislav Mrduljaš, koji su tražili pjevača za novi bend, bend za koji se ispostavilo da će u narednih 6 godina osvojiti cijelu regiju. Ivo je tada uživao status zvijezde, a na svakom koraku pratile su ga obožavateljice.
"Kupio sam frižider pa mi je ostala ona kutija velika i ona mi je bila idealna za tih 10 tisuća pisama koja su dolazila'', prisjeća se.
Nakon pet izdanih albuma s milijunskim tiražama Ivo se zbog razmirica u bendu odlučio na solokarijeru. Objavio je jedan album, a potom je sve krenulo nizbrdo.
"Nažalost, bio je rat u Hrvatskoj, uglavnom se sve svodilo na obilaženje naših ljudi, boraca na terenu i eventualno humanitarni koncerti. Morao sam razmišljati o tome kako uopće prehraniti obitelj..."
Od velike regionalne zvijezde, Ivo se našao u situaciji u kojoj nije mogao previše birati poslove kojima će prehranjivati obitelj.
"Radio sam kod prijatelja na brodovima i pomagao im, i na neki način uspio sam premostiti te neke financijske stvari. Ako nisi neki preveliki ego, ako si normalan čovjek, to jednostavno tako shvatiš, i onda možeš biti kao što sam i ja bio – i u knjigovodstvu radio, i na brodovima i na radiju...", prisjeća se.
Onda se nakon mnogo godina glazbene stanke dogodio trenutak kad je njegov veliki prijatelj Pero Kozomara odlučio osnovati Klapu Rišpet i pozvao Ivu da im se pridruži. Prijateljstvo koje traje više od tri desetljeća prepuno je anegdota, no Ivo se posebno sjeća jednog putovanja tijekom Domovinskog rata.
Ivo je prošle godine postao djed malene Ele i priznaje da mu je to najdraža životna uloga.
"Čekam da ona malo skuži da sam ja taj koji jesam i bit će mi zadovoljstvo biti s mojom unučicom Elom, kao što sam volio biti i sa svojom djecom. S mojom Hanom i mojim Mihovilom. Ja sam strašno puno bio s njima dok su bili mlađi, ja bih svirao vikendima, a sve ostale dane bio bih njihov i ničiji više", kaže.
Usponi i padovi sastavni su dio svih života, no Ivo napominje da uvijek treba pronaći snagu u sebi koja će nas iznova podići na noge.
Cijeli razgovor pogledajte u prilogu IN magazina.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
1/3 >>
Pogledaji ovu galeriju
