Mlada glumica Lejla Hakalović, koju gledatelji prate u popularnoj seriji Kumovi, svojom prirodnošću i iskrenošću brzo je osvojila publiku, a iza njezine uloge krije se priča o hrabrosti, intuiciji i osobnom rastu.
Nova zvijezda Kumova, Lejla Hakalović, iza reflektora i kamera ne skriva nikakav glamurozni alter ego, a u razgovoru za naš portal ispričala nam je sve o svojoj ulozi i jednostavnom životu koji je oblikovao njezin karakter.
''Ja sam obična djevojka, i na setu i izvan njega. Živim jednostavan život, volim biti okružena bliskim ljudima, obitelji i prijateljima. Obožavam plesati, pjevati, čitati, rolati se i šetati – sve ono što me prizemljuje i povezuje sa samom sobom. Studiram na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i imam 23 godine.''
Put do serije Kumovi nije bio dug, ali je bio presudan. Jedan casting otvorio joj je vrata velikog projekta i potpuno novog profesionalnog poglavlja.
''Moja agencija Zona Talent Agency iz Sarajeva poslala mi je poziv za casting, a ostalo je povijest. Svidjela sam se produkciji i na moju veliku sreću danas sam dio ovog projekta. Najviše me privukla sama prilika i osjećaj da je to nešto što ne treba propustiti.''
Uloga Ive, djevojke koja skriva svoj identitet, za mladu glumicu bila je i osobni izazov i prostor za rast. U njoj je pronašla i dijelove sebe, ali i osobine koje tek razvija.
''Budući da i sama imam stroge roditelje, mogla sam se poistovjetiti s njezinim skrivanjem identiteta i bježanjem od oca. Za razliku od Ive, ja sam bila pitomija i poslušnija, iako se to s godinama polako mijenja. Najviše se razlikujemo u tome što je Iva pozitivno buntovna, drska i odvažna. Puno učim od nje i osjećam da se i sama razvijam kroz tu ulogu.''
Dolazak iz Bosne i Hercegovine na hrvatsku televizijsku scenu za nju nije samo geografski pomak, već prvenstveno profesionalni iskorak koji nosi težinu i odgovornost.
''Puno mi znači, ali ja to prije svega gledam kao glumački iskorak. Ovaj posao je mnogo više od popularnosti. Za mene je to izazov, odgovornost i prilika za rast. Uloga Ive donijela mi je puno toga, od prilagodbe jezika do temperamenta i načina razmišljanja koji grade jedan lik.''
Zbog ove prilike odlučila je pauzirati studij, no dileme zapravo nije bilo – intuicija je bila glasnija od svih racionalnih kalkulacija.
''Odluka je bila lagana jer sam osjećala da je riječ o prilici koja se ne propušta. Još kad sam došla na casting, intuicija mi je govorila da je to pravi put. Bez razmišljanja bih je ponovno donijela.''
Prvi dan na setu bio je, očekivano, obilježen tremom – i to onom iskrenom, koja dolazi iz poštovanja prema kolegama koje je godinama gledala na ekranima.
''Apsolutno sam imala tremu. To su glumci koje gledam od djetinjstva i kolege u koje se ugledam. Nije mi bilo svejedno, a iskreno, nije ni danas, samo to sada malo bolje prikrijem.''
No upravo je ta početna nesigurnost brzo zamijenjena osjećajem pripadnosti, zahvaljujući kolegama koji su je dočekali otvoreno i podržavajuće.
''Atmosfera je domaća i topla. Moja divna kolegica Mirna Tomaš bila mi je desna ruka u svemu, kao starija sestra na setu. Kolega i moj scenski partner Zdravko Vukelić također mi je puno pomogao u privikavanju i razumijevanju kako stvari funkcioniraju. No, svi članovi ekipe su me sjajno prihvatili.''
Njezin lik tek će pokazati puni raspon emocija, a publiku, kako kaže, očekuje intenzivna i slojevita priča.
''Publika može očekivati pravi vrtlog emocija. Iva je mlada i povrijeđena djevojka u ranim dvadesetima koja je izgubila majku. Nadam se da će gledatelji pronaći suosjećanje prema njoj, kao što sam ga i ja pronašla. Koliko je buntovna, toliko je i krhka – upravo je taj kontrast čini zanimljivom.''
Kad govori o budućnosti, Lejla ne pokušava sve unaprijed definirati. Umjesto toga, bira korake koji dolaze prirodno.
''Nekad sam puno više razmišljala o dalekoj budućnosti, a danas idem korak po korak. U redu sam s tim da ne moram sve znati odmah. Tko zna kakve će se prilike pojaviti na mom putu.''
Izvan seta vraća se onome što je najviše ispunjava – pokretu, ritmu i jednostavnim stvarima koje joj donose mir.
''Ples, ples i samo ples. Latinoamerička sam plesačica i puno vremena provodim u Plesnom klubu Spin u Zagrebu. Ples je moja sigurna kuća. Osim toga, volim duge šetnje, prirodu, čitanje i kuhanje. Što jednostavnije – to bolje.''
U svemu što radi, najveću podršku ima u osobi koja je, kako sama kaže, njezin temelj.
''Mama, naravno. Moja mama je kraljica i stup koji me drži da ne potonem. Njezina podrška mi znači sve.''
Iako djeluje sigurno i smireno, ne skriva da se, poput mnogih mladih ljudi, nosi s vlastitim nesigurnostima – ali i da uči kako ih prihvatiti.
''Definitivno. Imam problematičnu kožu još od srednje škole i to mi često stvara nesigurnost. No iskreno, učim prihvatiti sebe takvu kakva jesam. Uvijek sam za rad na sebi i napredak, ali trenutačno mi je dovoljno da jednostavno budem.''
