Autor Tomo Vega slikovnicom želi senzibilizirati javnost o problemima djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a njezina dodatna vrijednost je i to što je u potpunosti prilagođena osobama s disleksijom
O iznimno teškom i dugotrajnom procesu posvajanja djece u Hrvatskoj priča se već dugi niz godina, a činjenica da je trenutno u zemlji oko 4500 djece bez neodgovarajuće roditeljske skrbi te da taj broj iz godine u godinu raste, nikako nije ohrabrujuća.
U Hrvatskoj se godišnje posvoji iznimno malo djece, a u svemu tome najviše pate upravo mališani koji nažalost nisu imali sreću da odrastaju u obiteljskom okruženju kao njihovi vršnjaci. Iako smo svi svjesni surove realnosti, zapitamo li se ikad kako je toj djeci, kako izgleda njihovo odrastanje u domovima, gube li nadu da će ikad imati obitelj i da će doživjeti ljubav na koju itekako imaju pravo?
Upravo kao odgovor na ta pitanja nastala je slikovnica “Grga traži obitelj“, koju je napisao Tomo Vega, a riječ je o priči o dječaku koji živi u Domu za nezbrinutu djecu i s nestrpljenjem čeka dan kada će dobiti roditelje i obitelj koju će zvati svojom. Jednog jutra Grga saznaje da je njegova najbolja prijateljica posvojena i da je zauvijek napustila Dom. Sretan zbog nje, ali u isto vrijeme tužan i usamljen, odlazi u svoju sobu kako bi posložio svoje misli i osjećaje. I dok se pita kada će on dobiti obitelj, pojavljuje se neobičan dječak i počinje mu praviti društvo. S novim prijateljem Grga počinje dijeliti svoje želje, strahove i nadanja. Njih dvojica pokreću svoju tajnu misiju kako bi Grga što prije dobio roditelje i obitelj koju silno želi.
Tomo Vega, autor slikovnice, iza sebe već ima iznimno uspješnu slikovnicu “Lukasova plesna pustolovina“, kojom je vrlo realno prikazao kroz što prolaze dječaci koji se bave plesom i time educirao djecu i roditelje, ali i rušio predrasude i stereotipe. Kako je odlučio obrađivati teme o kojima se malo priča ili šuti, a promatrajući stanje u društvu, posebno u sektoru socijalne skrbi i zakonodavstva nastala je slikovnica “Grga traži obitelj“. Naime, Tomo je inače trener akrobatskog rock'n'rolla te radi s djecom koja imaju podršku i ljubav svojih roditelja pa je htio napraviti nešto lijepo za onu djecu koja, nažalost, nemaju idilično djetinjstvo. Pri kreiranju ove slikovnice, kako bi ona bilo što realnija, razgovarao je s dječjim psiholozima i psihoterapeutima te pročitao mnoštvo intervjua prije nešto što je krenuo s pisanjem.
“Tekst je u cijelosti moj i ja preuzimam potpunu odgovornost ako sam negdje fulao. Kada je rukopis bio gotov obratio sam se Adopti, udruzi za potporu u posvojenju, kako bi mi i oni dali svoje mišljenje. Nisam htio da i jedna riječ povrijedi bilo koje dijete ili izazove neku negativnu emociju. Isto tako Marta Divjak iz Inicijative ‘Moramo vam nešto reći’ je skroz spontano ušla u moj život i s oduševljenjem prigrlila ovu slikovnicu. Nakon što su mi oni dali nekoliko vrijednih savjeta i na koncu vrlo pozitivne kritike, sve je bilo spremno za lekturu, ilustracije i tisak“, pojašnjava Vega.
“'Želim pisati o poteškoćama s kojima se susreću djeca zbog svoje različitosti, a s ciljem da im dam podršku, junake i narative s kojim će se moći poistovjetiti. S druge strane kroz svoje priče želim ukazati na probleme u društvu te na taj način pokušati promijeniti svijest ljudi.'' – navodi Tomo Vega,
Zanimljivost ove slikovnice je u tome što je potpuno prilagođena osobama s disleksijom, dok je za vizualni identitet, odnosno za ilustracije zadužena Mirna Savić koja je priči dala novu, životnu dimenziju.