Od raka dojke u Hrvatskoj godišnje u prosjeku umre preko 800 žena. Ta zloćudna bolest, iako izlječiva ukoliko se rano otkrije, iz temelja mijenja živote oboljelih žena i njihovih obitelji. Emocionalni je to vrtuljak koji može razoriti, ali i osnažiti one koji se s njim moraju uhvatiti u koštac. Takvu neugodnu, ali važnu priču na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih postavila je skupina snažnih žena koje su odlučile ispričati kako osjećati bol, pobijediti ju i narasti iz nje.
Galerija
Multimedijalni projekt ''6 mm – ispovijest o boli i pobjedi'' neugodna je i potresna priča koja pred očima publike razmotava bolnu sudbinu žena oboljelih od raka dojke. Iz pera poznate televizijske voditeljice i novinarke s preko 20 godina iskustva rada u medijima, Josipe Pavičić Berardini, potekla je ispovijest o vlastitom preživljavanju raka dojke.
Kako se suočiti s time da nas vlastito tijelo izdaje?
Ovaj projekt pokušava progovoriti o suočavanju s opakom bolešću i osvijestiti javnost o važnosti prevencije. Skupina žena, glumica Darija Lorenci Flatz, kazališna redateljica Ksenija Zec, filmska redateljica Judita Gamulin, dramaturginja Nikolina Bogdanović, stvorile su 50 – minutnu monodramu velike snage u kojoj se ženska nježnost i općenita krhkost života isprepliću sa surovom snagom koju nekada preživljavanje od nas zahtjeva.
Roman „6mm – ispovijest o boli i pobjedi“ svjetlo dana ugledao je u lipnju 2017. godine., a sada je pretočen u kratku monodramu koja na svojem kraju gledateljstvo ostavlja sa željom da čuje, dozna, doživi više. Što je pravi uspjeh s obzirom na sumornu temu borbe s teškom bolešću. Multimedijalno kazališno-filmski projekt publiku uvlači u svijet protagonistice od trenutka kada saznaje svoju dijagnozu, suočava se s lošim liječničkim prognozama, reakcijama bližnjih i vlastitim strahovima, pa sve do izlječenja.
Osim što progovara o bitnoj društvenoj temi karcinoma dojke te upozorava koliko je pravovremena reakcija bitna, projekt ima i humanitarnu svrhu pa se tako njime pokušavaju prikupiti sredstva za kupnju prvog aparata za intraoperativno zračenje u Hrvatskoj.
U maloj dvorani ZKM-a, priča se priča koja se može univerzalno obraćati svima onima koji su se u nekom trenutku života susreli s gubitkom, vlastitom bolešću ili bolešću bližnjih. Nije toliko bitno to što se ovdje konkretno govori o raku dojke, već je bitan osjećaj koji predstava prenosi, a to je osjećaj nepodnošljive lakoće življenja. I umiranja.
6mm // trailer from MEDIA PUNKT on Vimeo.
"Ako sam mogla ja - možeš i ti"
Sjajnom izvedbom Darija Lorenci Flatz prenijela je publici svu zbunjenost, šok i nevjericu pri saznanju dijagnoze. Svu bol i otuđenje, samoću za kojom vapi duša koja boluje, te ponovan pronalazak smisla, sreće iz situacije koja definitivno nije sjajna, ali nije ni finalna. Borba je moguća.
U 50 minuta izvedbe, publika prođe sve emocije, od suosjećanja, tuge pa do pomirenja i osjećaja smirenosti kojom projekt završava. Misao da je jedino što imamo između prošle sekunde i naše smrti - život, iznenađujuće je utješna. Optimistična. Ton kojim se tu misao izgovara pun je nadanja kako ćemo sve nedaće nadići ukoliko za to pronađemo snage.
Cijelu izvedbu prati i sjajna glazbena pozadina koja ocrtava anksioznost, ali i gradualno pomirenje koje dolazi kada se naučimo nositi sa samima sobom. I svojim tijelom, koje ponekad može biti i bolesno iz neznanih nam razloga. Film Judite Gamulin, u kojem glavna glumica projekta pleše po oronulim i zapuštenim hodnicima zgrade koja podsjeća na napuštenu bolnicu, može se tumačiti kao zarobljenost duha, koji pleše i kreće se, u tijelu koje trune, urušava se. Ono što ova predstava poručuje jest da se tom urušavanju moguće oduprijeti. Plesom, voljenjem samih sebe, pronalaskom onoga što nam je u tim teškim trenucima potrebno, pravovremenim reagiranjem...
„Ako sam mogla ja – možeš it ti“ poruka je koju Josipa Pavičić Berardini poručuje svojom knjigom, a sada i predstavom. To je poruka koja može promijeniti živote žena oboljelih od raka dojke, ali i svih osoba koje prolaze kroz težak životni period. Nošenje sa šokantnim situacijama vještina je kojom će nas život natjerati da ovladamo, prije ili kasnije. Kako pristupimo samima sebi u trenucima bola, važan je dio oporavka i ključ pronalska ponovnog mira.
Lijepa izvedba potresnog životnog događaja. Duboko dirljivo i humano djelo.
