Da, 3 sata i 26 minuta jest dugo za sjediti bilo gdje, ali je za novi Scorsesea film Killers of the Flower Moon taman. Najnovije djelo cijenjenog redatelja je drugačije od ostatka njegovog veličanstvenog opusa, i fokusira se na niz ubojstava članova plemena Osagea 1920-ih godina u Oklahomi.
Iako je žanrovski ovaj film svrstan u epsku krimi-dramu i vestern, osobno bih dodala da je ovo velikim dijelom film o ljubavi.
Redatelja Martina Scorsesea ne trebamo previše predstavljati obzirom da je gotovo pa svaka osoba na svijetu pogledala bar jedan njegov film. Temeljen na bestseleru Davida Granna, scenarij za film potpisuju Scorsese i Erich Roth. Kao i u svakom filmu slavnog redatelja, Scorsese utvrđuje vrijeme i mjesto na veoma učinkovit način. Za gledatelje je jasno gdje se nalazimo, koga gledamo, i kakvi su odnosi među likovima.
Ovakva redateljska odluka nekada zna biti predvidljiva, ali obzirom na iznimno dobro i jasno napisan scenarij, redatelj i scenaristi održavaju neizvjesnost od početka do kraja filma. Narativno se ovaj film također razlikuje od nekolicine Scorsesejevih filmova, te je vrsta naracije gdje u filmu slušamo i gledamo više perspektiva zaslužna da se kao gledatelji veoma brzo približimo zajednici Osage, glavnom ženskom liku, ali i antagonistima. Martin Scorsese sjajno koristi mix žanrova koji izlaze van okvira narativa kakve znamo po definiciji. Nikada niste sigurni kamo priča vodi i zašto, ali upravo takvo scenarističko redateljsko rješenje doprinosi cjelokupnoj misteriji, osjećaju, pa i atmosferi. Osim odličnog scenarija, režije, i glavnih glumaca, ovo je film koji toliko jasno prikazuje ljudsku pohlepu.
Odmah u startu moram spomenuti da ovo nije najbolja DiCaprijeva uloga kako su mnogi publicistički članci reklamirali prije dolaska filma u kina.
DiCaprio utjelovljuje lik Ernesta Burkharta, ratnog veterana koji je pohlepan, naivan, i poprilično glup. U ovoj ulozi je Leonardo DiCaprio zapravo samo korektno odradio svoj glumački posao, te je u nekim trenucima na granici karikature. Za razliku od njega, glavna glumica koja je briljirala u ulozi Mollie je Lily Gladstone. Gladstone igra indijansku ženu iz plemena Osage s tragičnom sudbinom. Ona ima poseban način govora koji je promišljen i oprezan, te toliko toga komunicira samo sa pogledom. Njezine emocije su vidljive u velikim smeđim očima, s umirujućim smiješkom poput Mona Lise, te njezino prisustvo u kadru kao glumice je zaista ogromno.
Dosljedna je svojem liku od početka do kraja, i zaista je predivno gledati nove glumice kako dominiraju svijetom filmova. Ostatak glumačke ekipe, predvođene veteranom Robertom De Nirom, je više nego dobro odradilo svoj posao, ali Lily Gladstone je prava heroina ovog filma.
Koliko daleko smo spremni ići da se dokopamo novca? Kome ćemo na tom putu nauditi? Koliko nevinih ljudi je potrebno da izbrišemo sa lica Zemlje da bi nam bilo ugodno?
Sve su ovo pitanja s kojima se Scorsese vješto bavi u filmu Killers of the Flower Moon, te iako se radnja događa 1920-tih godina, nažalost nam vrlo brzo bude jasno da je itekako relevantna i moderna priča koju prepoznajemo i dan danas.
Svaki film Martina Scorsesea je poseban sam po sebi, ali po meni je ovo jedan od njegovih najboljih. Estetika koja ne podsjeća na Hollywood nego više na europske filmove, usporeni tempo koji daje likovima i priči vremena da se razviju, te razarajuća priča o plemenu Osage i njihovoj tragičnoj sudbini, čine ovaj film jednim od najboljih u 2023. godini.
Nadam se da će ovaj film prepoznati i Akademija, te da mu se smiješi par zlatnih kipova. Znamo da je u današnjem vremenu teško izdvojiti tri i pol sata za kino, ali vjerujte nam, nećete požaliti.