Da, šef!- rečenica koju su gotovo svi počeli koristiti nakon svjetski poznate serije Christophera Storera, Medvjed. Treća sezona je napokon izašla, i kao što sam očekivala, briljantna je kao prve dvije.
Nakon veoma uspješne prve dvije sezone, svaki fan serije Medvjed će zasigurno imati velika očekivanja.
Prva epizoda nove sezone je zaista hrabro napisana i izrežirana, a riječ hrabro koristim zato što tridesetak minuta gledamo nešto što nije konkretno, bez dijaloga, ali nas i dalje uvuče u potpunosti u priču.
Čini se kako je prva epizoda melankolična retrospekcija koja se najviše bazira na glavnom liku, Carmyju, njegovom životnom putu, te nam zapravo objašnjava što ćemo gledati ostalih devet epizoda. Sjajan scenarij i režija Christophera Storera vidljivi su već u prvoj epizodi koja je definitivno bila riskantan potez koji se na kraju u potpunosti isplatio.
Storer nas od starta uvodi u osjećaj koji će biti prisutan kroz čitavu sezonu, i taj osjećaj je pritisak. On kadrira svoje likove tako da ih stišće u malom kvadratiću, osjetimo pritisak kroz kameru, zvukove, glumačku igru, te iznimno brzo kadriranje koje još više doprinosi anksioznosti koja isparava iz svake scene. Čak i kada nema previše dijaloga, svaki drugi aspekt i dalje ostaje pri tome da pritisak i emotivni naboj moraju biti glavne teme od početka do kraja epizoda. Kao i u prve dvije sezone, Storer ostaje dosljedan svojem istančanom redateljskom oku, kao i stilu u kojem je snimljena serija. Krupni detalji umornih i zbunjenih faca koji kuhaju u tijesnoj kuhinji, transportiraju gledatelje na jedno mjesto koje izaziva neugodne emocije, ali kada se sve slegne, shvatimo da svaki takav kadar ima smisla.
Ono što je u ovoj sezoni dosta jasnije, jest glavni lik šef Carmen. Prva epizoda je zapravo uvod u njegov um, način razmišljanja, te sve ono što ga je učinilo kuharom kakav je danas. Kompleksni obiteljski odnosi i dalje su srž serije, te mislim da je način na koji Storer prikazuje takve odnose u uzavrelom i hektičnom okruženju kuhinje i dalje genijalan. Jedina zamjerka koju imam za ovu sezonu jeste činjenica da su izašle sve epizode odjednom. Trajanje epizoda jeste kratko, priča vas vuče da odgledate sve, ali na kraju se osjećate prazno jer niste istinski uživali u seriji. Osobno mislim da je Medvjed serija koja bi se trebala prikazivati na tjednoj bazi kako bi što dulje, i što više uživali u svim njezinim čarima.
Jeremy Allen White kao Carmen je i dalje apsolutno briljantan. Prirodan i dosljedan, White se u potpunosti saživi sa svojim likom, a nama gledateljima svaka njegova mimika lica govori ono što riječi ne mogu. Edebirijina Sydney, kao i White, sjajno igra svoj lik, dosljedno, žestoko, ali uvijek sa dozom iskrene emocije. Ostatak glumačke ekipe je jednako izvrstan, te je nemoguće izdvojiti najslabiju kariku jer je iskreno nema.
Medvjed je i sa trećom sezonom dokazao da je i dalje jedna od najkvalitetnijih serija koju trenutno možete gledati na TVu. Izvrsno napisan scenarij i likovi, te autentičan način na koji Storer priča priču kompleksne familije, odnosa, ali i profesionalnog svijeta kulinarstva, čine Medvjed serijom koja je neizostavan dio liste za gledanje ovoga ljeta. Moj je savjet da barem probate da ne odgledate sve epizode odmah, kako bi što dulje uživali u hektično emotivnom svijetu kuhinje.
