Nose duge smeđe haljine, obvezali su se na siromaštvo, čistoću i poslušnost te su omiljeni među ljudima. Riječ je o franjevcima, a trojica njih ispričala su našoj Juliji Bačić Barać zašto su odabrali baš taj red te kako su prepoznali svoj poziv. Saznali smo sve i o zavjetima koje su dali, ali i kakav je život u habitu.
''Ja sam već kao dijete gledao sliku svećenika kao nešto što me zanima i govorio sam: “Možda bih i ja mogao biti to.” Odrastao sam u obitelji koja je dosta prakticirala vjeru – redovito smo išli na misu, zajedno molili – i tako mi je kao djetetu već bila prisutna ta misao: možda bih mogao biti svećenik'', kaže fra Andrija.
I tako je Andrija postao fra Andrija. Poziv su i on i mladi fra Sandi osjetili vrlo rano. A kako taj “poziv” uopće izgleda?
''To je bila neka misao od koje nisam mogao pobjeći – prva misao s kojom sam lijegao, o kojoj sam stalno razmišljao. Na predavanjima, posvuda, uvijek sam mislio o Isusu, o Crkvi. Stvarno sam pomislio: ''Pa ovo nije normalno.''
''Kad sam osjetio poziv, užasno sam se prepao. Mislio sam da je to za mene kraj svijeta – cijeli život ulažeš u jednu karijeru, a onda dođe takav, ajmo reći, osjećaj... neopisiva stvar'', kaže fra Sandi.
''Baš sam jako puno molio da mi Gospodin da snagu i hrabrost te da mi na kraju krajeva pokaže što želi od mene'', dodaje fra Andrija.
Prije nego što su se odazvali Božjem pozivu, fra Andrija je studirao strojarstvo, a fra Sandi bio je sportaš.
''Studirao sam strojarstvo i nisam želio imati poziv. Prve dvije godine fakulteta jako sam se borio s tim – što da radim, kamo me Bog zove.''
''Trenirao sam tenis, pokušao sam s profesionalnom karijerom, a nakon toga prebacio sam se u trenerske vode. No, nisam se dugo bavio ni time. Zaskočio me taj Božji poziv, bilo je razdoblje borbe s Gospodinom, bježanja... ali na kraju je Gospodin pobijedio'', prisjeća se fra Sandi.
''Nije mala stvar predati se u Božje ruke do kraja života i potpuno mu vjerovati.''
Njihov mentor, promicatelj duhovnih zvanja fra Stjepan Brčina, na svećenički poziv se odlučio s 26 godina, a red je odabrao u trenutku kad je prvi put u šali obukao habit.
''Nisam znao da postoji crni habit. Moram biti iskren – zaljubio sam se u tu crnu boju! Odabrao sam franjevce konventualce upravo zato što imaju crni habit. Obukao sam ga iz šale, nisam o tom redu ništa znao, ali toliko sam se zaljubio u taj habit da sam rekao: ''Ja idem tu!'' govori fra Stjepan.
Redovnička odora – habit – ono je po čemu su franjevci prepoznatljivi gdje god se pojave.
''Kad prvi put obučeš habit, misliš da te svi gledaju. Ali nakon nekog vremena o tome više ni ne razmišljaš. Postane ti prirodno, svakodnevica. Naravno, ljudi nas primijete – i hvala Bogu na tome.''
To je pokorničko odijelo – nije ga uvijek lako nositi. Nekad je vruće, nekad smeta, ali to je blagoslovljeno odijelo koje te, na neki način, štiti. Kad raširimo ruke, habit poprima oblik križa.
Tri čvora na bijeloj špagi koju nose oko pasa imaju svoje značenje. Oni predstavljaju tri zavjeta koja polažemo i živimo – siromaštvo, čistoću i poslušnost. Na ta tri zavjeta – siromaštvo, poslušnost i čistoću – franjevci se obvezuju doživotno.
''Iza tog bezvlasništva krije se duhovna slika siromaštva – odnosi se na duhovnu stvarnost.''
''Kada se netko jednom zavjetuje, njemu više ništa ne pripada – ni ono što mu ostave roditelji, ni ako mu netko nešto pokloni. Sve pripada zajednici. Taj zavjet te štiti da ne gomilaš stvari koje ti ne trebaju i ničemu ne služe'', pojašnjava Andrija.
A zašto su odabrali baš franjevački red? Odgovor je, kažu, vrlo jednostavan – željeli su biti blizu ljudima.
''To me oduševljavalo – i kroz povijest, fratri su uvijek bili uz ljude. Imamo svoj dio dana u samostanu kad smo posvećeni molitvi i zajedničkom životu, ali i karitativni dio među ljudima, u pastoralu. Još ako si iz Bosne, kao ja, onda ljudi vole i naš humor.''
Zahvaljujući humoru, franjevci su ljudima još draži.
''Pošto nas u samostanu živi dosta, svi zbijamo šale. Volimo humor – on nekako približava. Koristim ga i u pastoralu jer pomaže ljudima da se otvore, pogotovo kad prolaze kroz teške životne situacije. Ako ih uspiješ nasmijati, već si puno učinio.''
Osam je godina dug put koji svaki mladić mora proći od trenutka kad odluči postati svećenik do svećeničkog ređenja.
''Zamislite – pozvao vas je sam Bog! Zato, dragi gledatelji, kad sretnete fratra ili neku posvećenu osobu, nemojte reći: ''Šteta što se nije oženio.'' Mrzim tu frazu, jer nas nitko na to nije prisilio – ovo je naša slobodna odluka.''
Uzor im je utemeljitelj reda, sveti Franjo Asiški. Žive skromno, ali ono što daruju svijetu – neprocjenjivo je.
Galerija
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/8 >>
Pogledaji ovu galeriju
