Jedan od najdugovječnijih te najzaslužnijih DJ-a za globalni razvoj elektroničke glazbe, John Acquaviva, uvijek je imao odličnu kemiju s publikom na svojim nebrojenim nastupima u Hrvatskoj.
Nakon dugo vremena ovaj omiljeni DJ vraća se u Zagreb, i to 29. rujna u klub Masters. Na večeri Forty FIFTY nastupit će uz još devet izvođača, među njima i domaćinima Felverom i Pepijem Jogardeom.
Već si gotovo 40 godina aktivan u elektroničkoj glazbi. Koliko se za to vrijeme promijenila glazba?
Mnogo, iako tjedan za tjednom to ne primjećujete. Svirati glazbu svakog vikenda je kao gledanje u ogledalo svaki dan. Većinom ne primjećujete razliku, no kad pogledate fotografiju, vidite velike promjene ovisno o tome koliko je vremena prošlo.
Sviđa li ti se smjer u kojem se globalno kreće glazba? Što predviđaš u budućnosti?
Uglavnom, jesam. U ranim danima mnogi nisu prihvaćali elektroničku glazbu. Svijet rocka bio je vrlo elitističan, a sada je gotovo suprotno - dominantna je elektronička glazba. Nadam se da će, kako se dominacija nastavlja, barem solidan postotak ljudi slušati više od konzumerističkih pop zvukova, tj. cijeniti više underground glazbe i kulture.
Kakva te glazba trenutačno inspirira?
Volim novi zvuk, posebice rumunjskih izvođača te etikete poput Amphia Records. No, u slobodno vrijeme slušam sve osim elektroničke glazbe. Od Echo & the Bunnymen, The Psychedelic Furs, Hunters & Collectors do Davida Sylviana i Virginije Rodrigues.
Poznat si i kao poduzetnik na području glazbe. Je li to zahtjevniji posao od puštanja i stvaranja glazbe?
Oboje su zahtjevni, iako je jedan dnevni, a drugi noćni posao. Zahtjevni su ako se ne naspavate prije posla. Kako ja ne spavam puno, naučio sam ostaviti prijatelje da spavaju kako bih se bavio drugim poslom.
Imaš barem 120 nastupa na godinu, a ukupno si ih imao oko 5000. Nisi se još umorio?
Nikad se ne umorim od dobre hrane ni od dobrih partyja. Možda je to zbog Talijana u meni. Uvijek tražim idući dobar ručak ili party što me održava živim i motiviranim.
Za sve to vrijeme prikupio si enormnu količinu glazbe. Koliko ploča imaš u svojoj kolekciji?
Više od 70 tisuća.
Koji je najbolji dio ovog posla, a koji najlošiji?
Plaćen sam kako bih putovao, vidio i iskusio svijet. Na to se zaista teško žaliti. Najgori dio posla su ljudi koji se ne drže obećanja, posebno nakon cjelonoćnih partyja. Spavaju i propuštaju svoje snove. Koliko ljudi čujete kako žale za neiskorištenim prilikama. Dovoljno sam rekao.
Nedavno si prvi put producirao jedan film. Misliš li se posvetiti filmskom biznisu?
Namjeravam i nadam se da hoću.
Koji su ti omiljeni filmovi?
Mr. Nobody je stalno na vrhu moje ljestvice, a trenutačno su mi vrlo značajni Bunuelovi filmovi. Upravo sam pogledao Ljepoticu dana. Film govori o nefunkcionalnim životima, a to se može dotaknuti većine nas u manjoj ili većoj mjeri.
U zadnje vrijeme te nismo baš viđali, no često si nastupao u Hrvatskoj. Što posebno pamtiš s tih nastupa?
Puno čarobnih trenutaka. Posebno s Felverom i Kikijem u Aquariusu. Pamtim i redovite svirke u Splitu 90-ih.