Irena Žilić je nedavno objavila novi EP, a u intervjuu je otkrila što se sve promijenilo zbog pandemije koronavirusa.
Vaše i naše omiljene glazbenike još neko vrijeme nećemo gledati uživo, na pozornicama klubova, dvorana, festivala i stadiona. Zato vas HDS ZAMP u novoj rubrici "Selfie iz sobe" vodi u njihovu svakodnevicu u kojoj, uz pridržavanje uputa Civilne zaštite, rade na nekim novim pjesmama i albumima, za dane koji slijede.
Koja je, iz tvoje perspektive, najprimjetnija razlika glazbenog života prije i poslije “korone”?
Najveća razlika koju primijetim u odnosu na prijašnje mjesece je nemogućnost održavanja proba i koncerata te nedostatak vremena za rad na glazbi. Pozitivna stvar je dostupnost publike koja zbog trenutne situacije provodi većinu vremena online i po društvenim mrežama.
Koristiš li ove dane za kreativu? Idu li uopće pod ruku idu poriv za stvaranjem i briga za egzistenciju?
Trenutno nisam u mogućnosti baviti se stvaranjem, barem ne ozbiljnim radom na novom materijalu jer sam fokusirana na dnevni posao. Po tom pitanju moja egzistencija sada ne ovisi samo o glazbi, ali to je nešto što zadnjih par godina ima neku drugu cijenu, tako da u tom smislu nikad nisam "na zelenoj grani". Naravno da je teško ne misliti na sve što se trenutno događa, ali s druge strane ova situacija neće trajati zauvijek i smatram da je treba iskoristiti sukladno svojim željama i potrebama. Trenutno smatram da je ostajanje doma solidna prilika, a i privilegija.
Upravo si objavila EP “Small Hours”. Kako ga planiraš promovirati u novonastalim okolnostima? Koliko se pjesme s EP-ja uklapaju u atmosferu u kojoj trenutno živimo?
EP “Small Hours” je nastao iz nekih drugih situacija, ali izgleda da se neplanirano dobro uklopio u novonastalu situaciju te sveprisutni osjećaj gubljenja daha po pitanju vlastite egzistencije. Prije par mjeseci je bilo nemoguće znati da će se čitava situacija odviti na način na koji se odvila i da će se datum izlaska preklopiti sa svime što se dogodilo u Zagrebu. Promocija će za sada teći putem Interneta, a neke datume smo, kao i svi drugi, morali pomaknuti. Najiskrenije se nadam da se vidimo tijekom ljetnih mjeseci na festivalima.
Koliko ti u ovom trenutku postaju važni sustavi kolektivnog ostvarivanja prava, ZAMP i HUZIP, kao izvor prihoda od emitiranja pjesama?
Ostvarivanje prava na vlastiti rad i stvaranje je uvijek važno pa tako i sad, a nadam se da će tako i ostati.
Koji su, po tvom mišljenju, koraci koje glazbena industrija može i mora poduzeti da bi pomogla glazbenicima, pogotovo onima koji se oslanjaju na koncertnu aktivnost? Koje ćemo poruke izvući iz svega, kao publika i kao glazbenici?
Cijenu izolacije će, nažalost, svi platiti, na ovaj ili onaj način. Neki od načina za lakši povratak u normalu su nadoknada propuštenih nastupa, smanjenje poreza kod autorskih honorara, financiranje i sufinanciranje projekata koji podržavaju autorski rad i sl. Ovakve situacije nas barem malo vrate u realnost i nauče cijeniti ono što imamo. Mislim da je i to već dovoljno, bar za većinu nas.
Koji su planovi za resetiranje karijere kad sve ovo prođe? Što ti prvo planiraš napraviti "po izlasku"?
Po pitanju glazbe u planu je koncertno nadoknaditi protekle mjesece. “Po izlasku” bi za mene bilo obrnuto, sanjam o godišnjem, barem par dana gdje ne moram nigdje ići i ništa raditi. I naravno, u planu je i uloviti par zagrljaja.