Njegove pjesme upoznali smo još u osnovnoj školi. Danas slavimo 107 godina od rođenja velikog pjesnika!
Prozujite s nama kroz sve showbizz vijesti dana – Lajkajte Showbuzz!
Dragutin Tadijanović pisao je tako da su ga mogla razumijeti djeca, ali i odrasli. Njegove pjesme o majci, čežnji za djetinjstvom, ljubavima i željama… razumljive su iako intimne. Za sobom je ostavio mnoge zbirke pjesama, a neke od njih moguće je naći i na internetu.
Nazvan 'živim klasikom hrvatskog pjesništva' (Z.Zima), i 'pjesnikom-institucijom"(T. Maroević), Tadijanović se nametnuo kao norma i kao standard s naročitim utjecajem na ostale pjesnike. O popularnosti njegove lirike na svoj način svjedoči i stalno zanimanje publike, te brojna ponovljena izdanja njegovih knjiga.
Knjige pjesama i pojedine pjesme prevedene su na dvadesetak jezika. U Rastušju kod Slavonskog Broda, 4. studenoga 1905. godine, rodio se Dragutin Tadijanović, a napustio nas je 27. lipnja 2007. godine. Za sobom je ostavio ogroman opus pjesama s više od četrdeset pjesničkih zbirki. Primjerice, 'Pepeo srca', 'Srebrne svirale', 'Dani djetinjstva', 'Blagdan žetve', 'More u meni' i mnoge druge. Prošlo je 107. godina, a mi vam donosimo neke od njegovih lijepih stihova.
Gdje su mladi dani?
Gdje su dani moga djetinjstva,
Koji se više nikad neće vratiti?
Gdje su noći zvijezda,
Duboke, tajanstvene,
Kad sam ručice pružao
Da s neba uberem krupnu, žutu zvijezdu?
Gdje su zimnje večeri,
Kraj ognjišta kad bi mi baka
Pripovjedila o dragom Bogu
U bijeloj bradi dugačkoj?
Gdje su tajni, slatki časovi,
Kad mi je srce dječačko
Zakucalo živo, plašljivo,
Čim bi mi se ukazala - ti?
Moje pjesme
Mnogi su, prije mene,
Pisali pjesme.
Zar je potrebno
Da i ja pišem?
Ne bi li ljepše bilo
Da gledam
Kako trešnje cvatu
I oblaci putuju?
Zar nisu tvoja usta
Slađa
Od mojih pjesama?
Nisu li pogledi tvoji
Ljepši
Od mojih pjesama?
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
