Oliver Dragojević preminuo je prije sedam godina, a brojni se ovog datuma i danas sjećaju s knedlom u grlu.
Prošlo je sedam godina otkako nas je napustio Oliver Dragojević, čovjek čiji je glas oblikovao generacije, a pjesme postale neizbrisiv dio naših života. I danas, teško je povjerovati da ga nema.
Napustio nas je prerano, nakon borbe s teškom bolešću, ali je iza sebe ostavio bogatstvo koje se ne može izmjeriti riječima – ostavio je trag.
Oliver nije bio samo glazbenik. Bio je emocija. Bio je trenutak tišine pred izlazak sunca na trajektu za Split, bio je zvuk gitare uz more u srpnju, bio je stih koji te pogodi kad to najmanje očekuješ. Njegove pjesme – od ''Cesarice'' do ''Pismo moja'' – nisu bile samo hitovi. Bile su priče, utjehe, radosti i tuge utkane u melodije koje ne blijede.
Sedam godina prošlo je u trenu. Ipak, svaki koncert njegovih kolega, svaka tiha večer uz radio, svaki stih ''Kad mi dođeš ti'', vrati ga među nas. Splićani i cijela Dalmacija i dalje mu svake godine odaju počast, paljenjem svijeća, pjesmom, ili jednostavno – šutnjom. Jer ponekad, šutnja govori više od riječi. A Oliver je i u tišini govorio puno.
Njegova autentičnost bila je rijetkost. Nije tražio slavu, slava je tražila njega. I kada je imao sve, ostao je isti – jednostavan, topao, skroman. Upravo zato nije čudno što ga javnost nikada nije zvala samo "pjevač". Bio je i ostao – Oliver. Bez prezimena. Kao obiteljski član kojeg svi znamo.
I danas ga slušaju nove generacije, kao da je tu. Njegova glazba ne stari, jer emocije ne poznaju vrijeme. I koliko god godina prošlo, osjećaj je isti – kao da je tek jučer pjevao na Prokurativama, kao da je tek zakoračio na pozornicu Splitskog festivala.
Tisuće ljudi 31. srpnja uputili su se u Split kako bi na vječni počinak poslali našeg galeba. Tužna povorka s obitelji, prijateljima, kolegama i obožavateljima prošetala je splitskom rivom, a brojni glazbenici, među kojima su bili Tony Cetinski, Zorica Kondža, Nikša Bratoš, Petar Grašo, Tonči Huljić, Doris Dragović, Goran Koran, Gibonni, Tedi Spalato, Dragan Lukić Luky i mnogi drugi, izmjenjivali su se noseći lijes do gata svetoga Nikole, odakle je Oliver uz bakljadu ispraćen na posljednji počinak u Veloj Luci.
Počast mu je odalo i oko 500 plovila koja su uz brodske sirene pratila katamaran koji je lijes prevezao na Korčulu. Veličanstveni prizori tada su obišli cijeli svijet, a snimke i fotografije s ispraćaja i danas nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Sam pogreb održan je 1. kolovoza 2018. godine na mjesnom groblju svetoga Roka u Veloj Luci, na kojem se također okupilo mnoštvo ljudi koji su Oliveru poželjeli reći posljednje zbogom. Ceremonija je započela pjesmom "Moj galebe", koju je na violončelu izveo Stjepan Hauser, a zapjevala je i klapa Ošjak.
Na emotivnoj izložbi posvećenoj Oliveru njegova supruga sasvim iskreno: ''Sanjam da me nazove...''
Najveća podrška Oliveru bila je njegova supruga Vesna Dragojević koja i dandanas rasplače pratitelje kad se prisjeti supruga.
Bili smo se dogovorili da ćemo se za 50. godišnjicu ići u Las Vegas oženiti, ali evo, ja ću poći sama tamo...", rekla je Vesna jednom za IN Magazin.
Bez njega, kaže, nije lako, ali naučila je.
''Sredila sam to sebi nekako u glavi da njega nema. Ja sam realna. Ja znam da ne mogu tu ništa promijeniti. Ja jedino mogu sebe satrat i sebe uništiti, a to ne želim. Imam djecu, unuke, imam prijateljice, kako u Veloj Luci, tako i u Splitu. Družim se s ljudima koji mi pašu, izbjegavam one koji me satru žalopojkama'', ispričala je jednom.
Svake godine u njegovoj Veloj Luci održi se i koncert sjećanja na njegove najveće hitove, a publiku koja tog dana nahrli u mali grad zabavljaju najveća imena naše glazbene scene i Oliverovi prijatelji.
Veličanstveni prizori iz Splita snimljeni dronom i danas lede krv u žilama, a vi se kroz našu fotogaleriju prisjetite pjevača koji će zauvijek ostati upamćen.
Galerija
