Na Dnevnik.hr-u ekskluzivno možete pročitati prvu američku kolumnu Colonie, koju nam Indira šalje iz Chicaga. Uživajte!
Pogledaj i ovo
Dragi moji, u ovo doba, a sada je kod vas 12:32h, sigurno bi užurbano jurila zagrebačkim ulicama u obavljanju svojih dnevnih obaveza, međutim ovdje je situacija malo dragačija. Sada je kod nas 05:32h i nikako se ne mogu naviknuti na ovu vremensku razliku, tako da upravo uživam u jutarnjim vijestima gledajući debatu Obama-Romney, te kako će u subotu potrčati 45 000 ljudi na najvećem maratonu u Chicagu. Ah, da! Chicagoooo!! Uživamo u ovom predivnom gradu smješteni u hotelu Hayatt, ali kako smo do njega došli - krenimo iz početka.
Srijeda je, dižem se u 3 sata ujutro, kao tipična djevica, ne mogu krenuti na put bez frizure, zbog čega sigurno nisu sretni moji susjedi, kojima se ispričavam, ali znajući da ćemo sigurno ovjekovječiti ovaj put pokojm fotkom, moram si biti lijepa. Malo make up-a, potom kavica sa mojom majkom koja je preuzela ulogu čuvarice mog stana, te mojih mačaka Mrvice i Tomice, gotovo punih mjesec dana. Kaže da joj ne pada teško, jer je malo pobjegla da se odmori od Franje, mog predragog oca.
U 5:30h već se zabavljamo sa ekipom na check in-u, aerodrom se ori od smijeha!!
Poletjeli smo u 7:00 za Pariz. Let je trajao nekih 2 sata, nismo vidjeli ni ‘P’ od Pariza, ali smo uživali u raskoši predivnih dućana na aerodromu. Teško smo se suzdržavali od shoppinga znajući što nas čeka u Americi, pa smo se jako brzo ukrcali u avion za naš let, te smo se ciielo vrijeme zafrkavale na taj račun. U jednom trenutku kada su počele turbulencije (a prezirem ih) moja me ‘susjeda’ ugledala onako unezvjerenu, pitala me da li je ovo uobičajeno, međutim, vidjevši moje lice i ne dobivajući odgovor na pitanje, grčevito me uhvatila za ruku i zavapila ‘spuštaj mastoreeeee’!! Smijeh do suza!!!
Kako preživjeti let od 8 sati Pariz – Cincinnati
Gledajući tv, pogledala sam sve hit filmove, ispila hektolitre vode jer se u zraku sve isuši, dok je baraba Kameni ispijao petu čašu vina ne bi li ga malo omamilo da lakše zaspi… Zavidjela sam mu, jer sam morala paziti na svoj instrument, a to je glas.
Napokon Cincinnati! Do Chicaga let nije puno trajao, nekih 45 minuta. Čekajući let u zračnoj luci, bude ti drago kada te ljudi prepoznaju i uljudno zamole fotografiranje. Eeee, pa ti ne budi dotjeran cijelo vrijeme. Hahahha...
Dočekali su nas predivni ljudi iz organizacije želeći nam ugoditi u svemu, no jedino o čemu sam razmišljala bio je krevet. Veseli me i moj brat Draško, koji već godinama živi ovdje sa svojom obitelji, suprugom Željkom i sinom Tonyjem, i sigurno će biti moji najžešći fanovi na prvom kocertu, koji je u Chicagu.
Pale su i prve cipele!!! Crne, brušena koža, 15 centimetara peta, tipično ženski, ali imam opravdanje jer uistinu nisam ponijela puno garderobe, zato jer se smije nositi samo 23 kg (zamislite!), od kojih moji kostimi teže 12 kg, a gdje je još šminka, fenovi, pegle za kosu… Ovdje sam ‘sam-svoj-majstor’, tako da mi sve treba. Friziram se sama, šminkam, ali ne pada mi sve to teško jer sam vrlo vješta! Kupila sam i tenisice, jer kada sam čula da smo četvrta nacija po debljini i da samo 7% ljudi u hrvatskoj vježba, Kameni i ja smo odlučili popraviti prosjek i trčati svako jutro.
Jako je teško odolijeti ovoj američkoj kaloričnoj hrani, ipak smo odlučili paziti na prehranu. Zbog toga će najsretniji biti moj trener Ćiro, koji me već sad sa bičem čeka u Zagrebu. Muesli sa voćem uz. naravno, kavu u Starbucksu… Ipak je to ritual s kojim počinjem jutro, a za ručak salata s piletinom ili neki dobar steak.
Danas je prvi concert u Chicagu!
Koncert je u dvorani u kojoj smo nastupali prije 6 godina i bio je to koncert za pamćenje. Daj Bože da se ponovi. O tome kako je bilo pišem vam vrlo brzo! Pratite nas samo na Dnevnik.hr-u! Šaljem veliki poljubac iz obećane zemlje.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
