Likovi posljednjih dviju uloga Mladena Vulića zovu se Mate. Glumac nam je ispričao detalje o njima, angažmanu na simanju najgledanijih serija, a predstavio nam je i svoj najnoviji film.
Mladena Vulića, osim u ulozi Mate Butigana u dramskoj seriji Nove TV "Na granici", koja obara sve rekorde gledanosti u posljednjih 10 godina, uskoro možemo gledati kao još jednog Matu i to u novom filmu "F20". Mladen nam je otkrio koji Mate mu je draži, što ih povezuje, razlikuje ali i kada možemo uživati u njegovu najnovijem filmskom ostvarenju.
Pogledaj i ovo
Mladene, snimili ste novi film naziva "F20". Možete li nam prije svega reći nešto više o samoj radnji filma?
Priča je o mladiću i djevojci Martini, mojoj kćeri, koja nakon majčine smrti živi i pomaže mi u pekarnici uz jedan strogi odgoj kojim on kompenzira nesnalaženje u emotivnom odgoju ženskoga djeteta i brige za nju u adolescentskoj fazi odrastanja. Ona upoznaje naizgled pristojnog i pomalo osebujnog mladića Filipa i buntovno odluči unatoč zabrani pobjeći na Zrće. Međutim priča se razvije u puno opasniju avanturu i tu kreće napeti triler. Scenarij je napisao Hrvoje Sadarić, a produkciju i režiju Hrvoje Vajić i Arsen Ostojić.
Ono što je zanimljivo u filmu sudjeluje trenutno jako popularna domaća video igra SCUM i mladi vrlo potentni band MR.ALBINO. Dečki zvuče baš moćno i nakon dugo vremena su jedan naš bend koji volim poslušati.Premijera filma je 25.9.2018.
U filmu igrate ulogu samohranog oca Mate, koja zapravo nije prvotno bila namijenjena Vama, no ipak ste se našli u njoj? Naime, u stvarnom životu otac ste dviju djevojčica koje nakon razvoda od supruge ne žive s Vama. Kako se snalazite u toj najvažnijoj životnoj ulozi i je li Vas privatna situacija nadahnula za ulogu Mate u novom filmu?
Kolega Alen Liverić je prvotno trebao igrati Matu, no ja sam nakon pročitanog scenarija osjetio da to je to. Moje Nadja i Sofia su živile daleko od mene i taj osjećaj brige i strepnje da li sada ujutro prelaze cestu, što ih brine u njihovim mladim životima se svakodnevno razliva u meni i nema te glumačke metode koja je jača od esencijalne čiste osobne emocije. Predložio sam to Arsenu i Hrvoju oni prenijeli Alenu, a on kakav je glumčina bez bolesne taštine i jedna prava ljudina je rekao - jest to je točno Mladenova uloga. I taj twix je sjajno uspio, on je odigrao jednog osebujnog pomalo iščašenog policijskog inspektora kicoša ala James Bond a ja... Ja nisam trebao glumiti, bio sam navođeni projektil koji ne možeš resetirati. Emocija, emocija, emocija...
Kakva je bila atmosfera na snimanju? Na setu se našlo dosta mladih glumaca, kojima ste sigurno i Vi jedan od glumačkih uzora.
Romina Tonković i Filip Mayer su mladi nadareni glumci. I vrlo pristojni. Poštuju set što je velika vrlina. Za mene nema većeg komplimenta nego kada me predivna Ornela Vištica s kojom sam snimao "Larin izbor" spomene sa zahvalnošću i kada sretneš nekoga s kim si radio i nakog dugog vremena osjetiš u stisku ruke i vidiš toplinu u očima, da se sve drugo oljuštilo a ostalo je ono elementarno - ljudskost.
Zaposleni ste i radite punom parom na snimanju nove dramske serije "Na granici" Nove TV. Što je Vama draže i lakše, snimati seriju ili film?
Ljudi, ljudi i ljudi. Prvo i zadnje u ovom poslu. Ne postoji lakše i teže, postoje samo ljudi. Naša kazališta zato i jesu jame u kojoj se svi koprcaju, međusobno izjedaju i glođu. Nemaju pametnijeg posla nego kmečati i pisati peticije. Glumci si umisle da su neki bitan faktor. Pa ti si samo običan zabavljač i izgovaraš tuđe riječi. Ako se želiš baviti društvenim i socijalnim aktivnostima radi to izvan kulturne institucije i ne predstavljaj se glumcem jer ne moram ja i moje kolege nositi krimen tvoje osobne frustracije. Nema fluktacije ljudi i energije, 30 godina glumiš s istim partnerom. Da se glumci angažiraju po projektu i na audiciji mnogi bi uhljebi bili kruha gladni, zato skromnost zahvalnost i na scenu, sinko, kćeri i kopaj bogati.
Od srca preporučam mladim glumcima rad na serijama u ovom formatu kao što mi radimo na Novoj TV. Tu će naučiti više o poslu i ljudima nego na Akademiji. Tamo te ne uče za ono što te čeka poslije kada izađeš i kada si prepušten sam sebi, ako nemaš suport i prepredenost.
Goloruk pred publiku od 700.000 ljudi i palac gore ili dolje. Po kiši, snijegu, vrućini, pucaju kamere, rasvjeta leti, rekvizita, pušiš se u kostimu, šminka ti skupa sa suzama curi po licu, hrvaš se sa scenografijom. Tempo, spotičeš se na kablove, tekst, otkrij se za kameru, pomakni se mrc u desno, uđi u svjetlo, zagrizi nešto usput, ispred tebe je kolega koji ima svoju privatnu muku i onda klapa, akcija. I tad vadiš iz džepa sićušni šareni kliker koji si svo to vrijeme brižno čuvao da zaigraš špekule s Vama koji nas gledate. Navečer se vraćam istim tramvajem kojim sam ujutro krenuo. Blaženo umoran gledam svjetla i razmišljam, večeras igra Hajduk opet će biti ajme majko uvik isto...Nema veze i kad gube i kad tuku i kad jedva bod izvuku...
Kakve su reakcije okoline na uloge Mate iz serije i Mate iz filma? Ima li kakvih sličnosti u karakterima te dvije uloge, osim što su oba samohrani očevi?
Mate u filmu je čovjek koji teško preživljava, izjeda ga što je svjestan da kćeri ne može zamijeniti majku i misli da osiguravajući djetetu egzistenciju je najviše što može dati. Misli da zabranama može kćer sačuvati od nedaća života koje su neminovne koliko god se roditelji trudili. To naravno izazove konta efekt. Dobrodušan je, pater familias. Isplakao sam dušu s njim.
Mate Butigan iz serije se ne snalazi u odgoju djece nakon suprugine smrti. Malo je izgubljen, svjestan je da mu djeca nemaju perspektivu u tom malom mjestu. Zna čime mu se sin bavi da preživi i u njemu se lomi pošteni policajac i otac koji gleda kako mu djeca odrastaju bez budućnosti. Mislim da je to trenutno u Hrvatskoj, a i šire pitanje biti ili ne biti. Jako me zanima kako će pisci dalje razvijati obitelj Butigan.
I za kraj, možete li izdvojiti jedan od najdražih projekta na kojem ste radili?
Rus! Ja interno projekte ne zovem po imenu nego po ulozi. "Ta divna splitska noć" ima jedan poseban miris. Miris napalma ujutro, 25 noći snimanja od sumraka do zore, splitski Get, to treba doživjeti. Ali u Rusu sam sublimirao napokon ono što su mi Tomislav Rališ, Angel Palašev i Tomislav Tom Durbešić davno govorili. Stani i budi. Skočio sam s vrha zgrade HNK u dubinu. Ili ću se ugušiti ili dotaknuti dno ali neću odustati. I otisnuo sam se od dno. Kada sam izronio dočekao me na površini Rus. Bergman i "Sedmi pečat". Ništa. Pokoja riječ. "Čovjek bez prošlosti", Dostojevski. Mrk i robustan kao Visocky. Iznutra pjesnik, živa rana. Sporedna uloga. Kaže mi Dario Pleić - imaš te samurajske oči - sjeci. Snimili smo neke kadrove na koje sam ponosan. Na snimanju zadnjeg kadra u šumi dok sam ležao mrtav počeo je padati snijeg, tad i nikad više. Govorio sam "Utjehu kose" i svirao je Shostakovich. Nisam glumio.
Nove zgode Mladena, odnosno Mate Butigana pogledajte već u sljedećoj epizodi serije "Na granici".
Seriju 'Na granici' pratite od ponedjeljka do petka na Novoj TV, a propuštene epizode gledajte besplatno na novatv.hr .
na instagramu
