Nastavljaju se urnebesne meksičke avanture Maje Šuput o kojima piše samo za DNEVNIK.hr.
Pogledaj i ovo
Nema šanse da se ja naspavam. Od 6:30 već sam na nogama, jet lag razvaljuje, ali barem imam vremena doručkovati u miru. Volim hotelske doručke ili zapravo samo volim da mi je sve lijepo posloženo i da imam opcija napretek. Kako god, ne propuštamo ga nikada. Moji prijatelji se bude nešto kasniie i na programu je razgledavanje grada.
Kako imamo tu pogodnost (koja je ovdje zlata vrijedna ) da imamo auto i vozača nama je obilazak na top mjesta pojednostavljen do maksimuma. Obišli smo Opera House muzeja, a bila sam i u katedrali koja je prekrasna. U samom centru grada smješten je Gran hotel de Mexico koji je najstariji i najpoznatiji ovdje. Ima veliku terasu s koje pogled puca na cijeli grad pa smo tu uživali u kavici i kolačima. Moram napomenuti da je osoblje svugdje preljubazno, a ja ne znam ni sama kako samo pričam španjolski sa svima. Za ručak smo se odlučili za jedan i jedini Cipriani.Od silne meksičke harne (kunem se dobila sam već 3 kilograma) htjeli smo laganu, talijansku, provjereno dobru hranu.
Bila sam bar u 15- tak Ciprianija od 26 koliko ih ima na svijetu i ovaj mi je nakon onog na Ibizi najljepši. Uživati na terasi gdje je 23 Celzijevih stupnjeva i piti najbolji Belinni na svijetu -neprocjenjivo. U istoj ulici nalaze se i svi top dućani pa smo malo i šopingirali, ali me i sama pomisao na to sad boli pa ću preskočiti tu, za moj novčanik, tešku i bolnu temu.
Poslijepodne je bilo rezervirano za masažu u hotelu. Zvala sam da naručim Lanu i sebe i da odaberem tip masaže. Bilo je zanimljivo što su sve masaže koštale više manje isto osim jedne koja je zove Signature Mexican massage kojoj je cijena duplo veća. Naravno pitam ženu što je tako posebno oko te masaže da je duplo sakuplja, a ona meni objasni da se posebno daje pažnja kod pritiska na vratu, gležnjevima i zglobovima, a sve to uz meksičku glazbu. Pa tko se želi masirati dok mu mariachi urlaju pored glave? Ok, deep tisue masažu kao i uvijek molim i tražila sam sebi muškog terapeuta. Da se razumijemo bila sam na milijun masaža na kojima su me masirale žene i neke su bile fantazija, ali sa muškim maserom još nikada nisam pogriješila.
Nakon što me valjda najveći Meksikanac na svijetu, Pablo, izmasirao stigla je poruka da se brzo spremimo jer prije večere moramo stati na jedno mjesto. Pisalo je još i nikako se ne obući seksi ni provokativno. Pitale smo se kuda idemo da moramo izgledat trash??? Auto nas je odvezao u neku zaista lošu ulicu, baš ono filmsko lošu i stao nasred ceste pored koje svi sjede na podu, jedu, prodaje neke gluposti, svi prljavi…
Ma ono užas za vidjet. Primili smo se svi pod ruku dok nas je jedan fini gospodin uvjeravao da se opustimo, da je sve ok. Ušle smo u neku arenu i tek tada mi je bilo jasno da smo na borbi Luca Libre. Vrsta profesionalnog hrvanja koja je zapravo show za gledatelje. Ti muškarci koji se bore imaju šarene maske na licu koje daju cijeloj priči zastrašujući ton. Njih je po 10 u ringu i svi svima skaču po glavi. Ne znaš tko koga… publika je u deliriju. Urlaju, viču, skandiraju, samo sam razumjela puta madre…. ozbiljno sam se preplašila. Izdražale smo 30 minuta i pobjegle glavom bez obzira iz te hale. Sva sreća da smo imale rezerviranu lijepu večeru u poznatom restoranu MR CHOW pa smo brzo zaboravile iskustvo Luca libre.
OVDJE pročitajte sve nastavke Majinog dnevnika.
