Lady Diana Spencer bila je omiljena članica kraljevske obitelji iako se pet godina prije pogibije razvela od princa Charlesa. Na 20. godišnjicu njezine smrti u prometnoj nesreći, vidljivo je da ta popularnost nije jenjala. Doma TV će u utorak u 20 sati prikazati dokumentarni film National Geographica - "Diana: njezinim riječima". Dokumentarac je to koji je osvojio gledatelje diljem svijeta.
Od televizijskih dokumentaraca i osobnih sjećanja njezinih sinova do novih teorija zavjere o nesreći u Parizu, princeza Diana ponovo je naslovnicama medija 20 godina nakon smrti.
Njezina pogibija u pariškom tunelu 31. kolovoza 1997. izazvala je najveći javni izljev tuge u modernoj britanskoj povijesti.
"Željela bih biti kraljica u ljudskim srcima, ali se ne vidim kao kraljica ove zemlje. Mislim da mnogi ljudi iz institucije u koju sam se udala to ne žele", rekla je u intervjuu BBC-ju 1995. godine.
Dani nakon njezine pogibije bili su najmračniji u dugoj vladavini kraljice Elizabete II., popularnost monarhije uzdrmana, mnogi Britanci ljutiti načinom na koji se kraljevska obitelj ophodila prema Diani.
Taj je animozitet posebno bio usmjeren na princa Charlesa i njegovu ljubavnicu, a kasnije suprugu Camillu Parker Bowles.
Charles i njegovi roditelji, kraljica i princ Filip, bili su izloženi kritikama i zato jer su mlade prinčeve sklonili od javnosti u dvorcu Balmoralu i zatim ih prisilili da hodaju u povorci iza njezina lijesa na pogrebu.
William (35) i Harry (32) u nekoliko intervjua povodom godišnjice majčine smrti, međutim, branili su oca i baku.
Izolacija im je dobro došla, a Harry je kazao i kako im je otac priopćio vijest o majčinoj pogibiji.
"Jedna od najtežih stvari koje roditelj mora napraviti jest reći djeci da je drugi roditelj umro", kazao je Harry za BBC. "Kako se nositi s time, ne znam, ali on nam je bio podrška".
Mlađi princ se u razgovoru za Newsweek požalio na to što je morao hodati u pogrebnoj povorci i rekao da se od nijednog djeteta to ne bi trebalo zahtijevati bez obzira na okolnosti, ali izgleda da se mjesec dana poslije predomislio.
"Iskreno, ne znam je li to dobra ili loša odluka, ali mi je drago što sam bio dio toga", rekao je BBC-ju.
Stariji William, kojemu je tada bilo 15 godina, pogrebnu povorku je opisao kao "najtežu stvar", tijekom hodnje za lijesom pokušao je balansirati između "princa Williama i sina Williama koji je ostao bez majke i samo želi otići negdje plakati".
Rekao je i da nije mogao shvatiti zašto mnogi ljudi koji su gledali povorku uz rub ceste glasno nariču: "Mislio sam si, niste je niti poznavali, zašto ste tako uznemireni?".
Odgovor možda leži u riječima kraljice Elizabete II. koja se o Dianinoj smrti oglasila tek nakon nekoliko dana, nakon velikog pritiska javnosti i tadašnjeg premijera Tonyja Blaira. "Bila je iznimno i darovito ljudsko biće. U dobrim vremenima i lošim, nikada nije izgubila sposobnost da se smije i šali, da nadahnjuje druge toplinom i dobrotom", rekla je Elizabeta II.
Nesreća
Navečer 30. kolovoza Diana i njezin ljubavnik Dodi al-Fayed krenuli su na večeru nedaleko od njegova pariška stana na Elizejskim poljanama. Pošto ih je gomila paparazza spriječila u namjeri da večeraju u bistrou Chez Benoit, to su učinili u hotelu Ritz.
Dvadesetak minuta poslije ponoći krenuli su iz hotela prema stanu. Za upravljačem mercedesa S-280 bio je vozač Henri Paul, zamjenik šefa osiguranja u Ritzu. Na suvozačkom sjedalu sjedio je britanski tjelohranitelj Trevor Rees-Jones. Diana i Dodi bili su na stražnjim sjedalima.
U 12.25 mercedes se brzinom od 100 km/h zaletio u 13. stup tunela Alma u blizini Seine. Dodi i Paul poginuli su na mjestu. Rees-Jones bio je teško ozlijeđen, ali je preživio.
U 12.30 stižu prve ekipe hitne pomoći, vatrogasaca i policije. Diana je nakon pola sata oslobođena iz olupine, ali joj tijekom tog procesa došlo do zastoja rada srca. Liječnici su odmah počeli s oživljavanjem.
Oko dva sata ujutro Diana stiže u bolnicu Pitie-Salpetriere s teškim unutarnjim ozljedama, bez svijesti i slaba pulsa. U četiri sata proglašena je mrtvom.
U prvim danima nakon nesreće gnjev javnosti bio je usmjeren na nekolicinu paparazza koji su Dianin automobil slijedili na motociklima. U istrazi se pokazalo točnim da su sedmorica fotografa slijedili mercedes, ali mu u trenutku nesreće nisu bili blizu, dok su u krvi Henrija Paula otkriveni alkohol i sedativi.
Britanski sud prije desetak je godina presudio da su za smrt princeze Diane i Dodija al-Fayeda krivi i njihov vozač i fotografi od kojih su bježali.
"Znala sam da će fokus medija biti usmjeren na naš javni i privatni život. Ali nisam znala do kojih će razmjera to ići, svakako ne do razine koju će biti nemoguće podnositi", rekla je Diana u jednom intervjuu 1993.
Pogibija princeze Diane, koju paparazzi nisu proganjali samo kobne noći, nego svakodnevno, stubokom je promijenila odnos medija prema britanskoj kraljevskoj obitelji.
Do tad se urednici raznih časopisa nisu mogli zasititi njezinih fotografija, a jedan od Dianinih najslavnijih progonitelja, Jason Fraser, zaradio je na njezinim fotografijama više od milijun funti.
Pogibija je bila poziv na buđenje. Britanska javnost okrenula se protiv paparazza i tabloida, pa je tako Sunu i Mirroru tiraža pala na najnižu razinu od 1961. godine. Samo osam dana nakon Dianine smrti Daily Mail je objavio da više neće objavljivati fotografije paparazza na svojim stranicama.
Danas je privatni život prinčeva i kraljevskih obitelji poštuje, a eventualna objava nekih fotografija utuživa je.
Nakon pariške nesreće pojavilo se i mnogo teorija zavjere o tome kako je Diana zapravo ubijena, koje je predvodio Dodijev otac, bogati egipatski useljenik Mohamed al-Fayed, vlasnik Harrodsa, ali su istrage u Francuskoj i Britaniji odbacile sve senzacionalističke tvrdnje. (Hina)
