Nekadašnji frontmen grupe Alice in Chains Layne Staley jedan je od pionira grunge glazbe, čija je karijera naprasito prekinuta zbog dugogodišnje ovisnosti i depresije.
Početkom devedesetih glazbenu scenu je obilježio grunge pokret, pravac alternativnog rocka nastao kao reakcija na tada dominantni glam metal i komercijalni rock 80-ih. Mladi glazbenici iz Seattlea, grada relativno izoliranog od glavnih glazbenih centara poput Los Angelesa i New Yorka, željeli su siroviji, iskreniji i manje ispeglan zvuk, a uvjeti u gradu omogućili su im razvoj autentične scene bez velikog utjecaja industrije.
Jedan od bendova koji je postao lice grungea bio je i Alice in Chains, čiji je frontmen Layne Staley ostao upamćen kao jedan od najsnažnijih i najprepoznatljivijih glasova grunge ere, ali i kao simbol jedne generacije obilježene glazbom, slavom i osobnim borbama.
Njegova priča neraskidivo je povezana s usponom Seattlea kao epicentra glazbene revolucije početkom 90-ih – grada iz kojeg su, uz Alice in Chains, izašli i Nirvana, Pearl Jam i Soundgarden, stvarajući pokret koji je promijenio lice rock glazbe.
Layne Thomas Staley je rođen 22. kolovoza 1967. u državi Washington, a odrastao je upravo u području Seattlea koje će kasnije postati kolijevka grungea. Već u mladosti pokazivao je interes za glazbu, posebno za bubnjeve i pjevanje, a prve bendove osniva još kao tinejdžer, tražeći svoj izraz u tadašnjoj alternativnoj sceni.
Prijelomni trenutak dogodio se krajem osamdesetih kada je upoznao gitarista Jerryja Cantrella. Nakon raspada njihovih ranijih bendova, zajedno osnivaju Alice in Chains, grupu koja će ubrzo postati jedan od ključnih predstavnika grunge pokreta. Bend je osnovan 1987. u Seattleu, a ubrzo su razvili prepoznatljiv zvuk – mračniji i teži od ostalih grunge kolega, s elementima metala i introspektivnim tekstovima.
S albumima poput "Facelift", "Dirt" i "Jar of Flies", Alice in Chains postižu globalni uspjeh, a Staley postaje glas generacije. Njegova interpretacija, puna boli, ranjivosti i sirove emocije, dala je pjesmama poput "Would?", "Rooster" i "Man in the Box" posebnu težinu i autentičnost.
No paralelno s uspjehom počinje i njegova borba s ovisnošću. Problemi s drogama sve su više utjecali na njegov život i karijeru, a sredinom devedesetih bend počinje otkazivati turneje i povlačiti se iz javnosti. Staley je više puta pokušavao liječenje, no ovisnost se stalno vraćala, ostavljajući dubok trag na njegovu zdravlju i odnosima.
Velik utjecaj na njegov život imala je i toksična veza s Demri Larom Parrott, njegovom zaručnicom, koja je također imala problema s ovisnošću. Koliko su loše utjecali jedno na drugo, pokazale su i usporedbe sa Sidom Viciousom i Nancy Spungen, a njezina smrt 1996. godine dodatno je pogoršala Staleyjevo stanje i povukla ga još dublje u izolaciju, zbog čega su ga kolege iz benda i liječnici stavili na 24-satno promatranje kako ne bi počinio samoubojstvo.
"Nikad se nije oporavio od Demrine smrti. Poslije toga kao da nije htio nastaviti", ispričao je jednom prilikom Mark Lanegan, pokojni član grupa Queens of the Stone Age i Screaming Trees.
U posljednjim godinama života gotovo se potpuno povukao iz javnosti, rijetko napuštajući svoj stan u Seattleu. Iako je i dalje stvarao glazbu, većina tog materijala nikada nije objavljena. Njegovo fizičko stanje se pogoršavalo, a ovisnost je uzimala sve veći danak.
Pogledaji ovo
Dana 17. travnja njegova majka Nancy ga je htjela obavijestiti o smrti Demrinog brata, no nije joj se javio na vrata. Dva dana kasnije, njegovi računovođe kontaktirali su njegovu bivšu menadžericu Susan Silver, bivšu suprugu Chrisa Cornella, kako već dva tjedna nije podignut novac s njegovog bankovnog računa. To je nagnalo Silver da nazove njegovu majku i zajedno odu u njegov stan, gdje su zatekle kako dva tjedna nije podignuta pošta, a mačka Sadie, Staleyjev kućni ljubimac, neprestano je mijaukala. Kada su ušle u stan, zatekle su njegovo tijelo u stanu raspadanja.
Mrtvozornici su ustanovili kako je preminuo 5. travnja 2002., točno osam godina od samoubojstva drugog velikana grungea Kurta Cobaina, od kombinacije heroina i kokaina, poznate kao speedball, a glazbenu scenu je dodatno šokiralo što je 183 cm visoki Staley težio samo 39 kg. Imao je samo 34 godine.
Njegova smrt označila je kraj jedne ere, ali i učvrstila njegov status legende. Iako su Alice in Chains kasnije nastavili s novim pjevačem, članovi benda često ističu da je Staley bio nezamjenjiv.
Danas se Layne Staley pamti kao umjetnik koji je svojim glasom i iskrenošću definirao zvuk jedne generacije. Njegova životna priča, ispunjena vrhuncima i padovima, ostaje snažna opomena, ali i trajna inspiracija – dokaz koliko glazba može biti moćna, ali i koliko osobne borbe mogu biti razorne.
Glas jedne generacije bio je i Chester Bennington, o kojem više možete pročitati OVDJE.
Lynyrd Skynyrd bio je jedan od onih bendova čiji je uspon zaustavila teška zrakoplovna nesreća. Više čitajte OVDJE.
1/10 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
