Steven Spielberg, jedan od najpoznatijih i najboljih redatelja na svijetu, davno je rekao kako on "sanja za život". Tako je i više od 50 godina sanjao da svoju životnu priču stavi u scenarij i podari nam Fabelmanove.
Steven Spielberg režirao je 32 i producirao više od 150 filmova, bavio se tematikom odrastanja, radio je ratne filmove, biografije, animirane filmove, ali je ovo prvi put da je u fokus stavio sebe i svoj život. Prvi put je okrenuo kameru k sebi.
Pogledaj i ovo
Fabelmanovi je feel good film nakon kojeg se jednostavno osjećate dobro. Ovih godina nemamo priliku gledati takve filmove jer se trendovi konstantno mijenjaju te se čini kako su takvi filmovi otišli u zaborav. Spielberg je uspio ovim filmom pobuditi u gledateljima onaj iskonski osjećaj zbog kojeg i idemo u kino. Inspirirao nas je, dotaknuo, i napravio jedinstven filmski doživljaj uzimajući svoju životnu priču kao inspiraciju.
Spielbergov poluautobiografski film prepun je odličnih redateljsko-scenarističkih rješenja, koje je napravio uz pomoć dugogodišnjeg suradnika Tonyja Kushnera. Priča koja traje 2 sata i 31 minutu prati čitavo odrastanje jednog dječaka, obiteljski razdor, ljubav i snove tako da vam prikazuje samo momente. Ni u jednom trenutku nemate osjećaj da je ono što gledate predugo, isforsirano te da je jedan događaj važniji od drugog. Svaki kadar u ovom filmu jedan je detalj iz života i svaki je kadar bitan za glavnog lika Sammyja (Gabrielle LaBelle) u njegovu pronalasku sebe.
Gabrielle LaBelle je mladi glumac koji je ulogom Sammyja osvojio na prvu. Šarmantna i realistična gluma s puno ekspresija uvuče nas u njegovo emotivno stanje u svim periodima života. Njegov se svijet potpuno preokrene kada uzme prvu kameru u ruke i to je trenutak kada se njegov život zauvijek promijeni. LaBelle vješto i emotivno igra stanja u kojima se nalazi te jasno vodi priču o tome kako je zarobljen između svoje strasti za snimanjem filmova, dok se u isto vrijeme bori s razarajućom informacijom o svojoj majci i laganim propadanjem braka svojih roditelja.
Lik Mitzi utjelovljuje briljantna Michelle Williams, koja na neobičan i jedinstven način prikazuje život kućanice iza zatvorenih vrata u 50-im i 60-im godinama. Kada gledamo filmove iz tog doba, ne možemo vidjeti istu energiju i glumačku igru kakvu nam je u Fabelmanovima prikazala Williams. Ona je jedina koja Sammyja podržava da prati svoje snove s obzirom na to da se ona zbog obitelji morala odreći sna da postane koncertna pijanistica. Koliko joj teško pada njezina odluka, možemo vidjeti više puta kroz film, posebno u situacijama kada gubi kontrolu. Njezino sviranje klavira, koje se koristi i kao glazbena podloga u scenama s drugim likovima, još je jedno kreativno rješenje koje nas dodatno približava emotivnim stanjima glavnih likova.
Rame uz rame s Williams, u ulozi Sammyjeva oca gledamo odličnog glumca Paula Danoa. Njega nismo imali priliku gledati u ovako emotivnim ulogama te, za razliku od lika Williams, na blag i povučen način igra oca naučnika, koji na svojstven način podržava svog sina. Jedan od likova koji se pojavi vrlo kratko, a ostavi nezaboravan trag, i na gledatelje i na Sammya, jest ujak Boris, kojeg glumi Judd Hirsch. On je totalno pomaknut kao lik i dolazi kao glas razuma za Sammyja, koji se i dalje bori između toga da ne razočara svog oca i njegove prave ljubavi, filmova. Njegov lik donese oštrinu čitavoj priči, ali nažalost se poslije više ne pojavljuje.
Fabelmanovi zapravo govore o tome kako vas samo jedan film može potpuno promijeniti. Na svoj prepoznatljiv način Spielberg nas emotivno uvuče u priču o snovima i mašti, dok se u isto vrijeme dotiče važnih tema poput antisemitizma, depresije, odricanja i odrastanja. Vodi nas kroz svoju stazu sjećanja na šarmantan, oprezan te na trenutke komičan način, ne odajući nam sve ni o životima likova ni o njihovim karakterima. Spielberg dozira informacije i sjećanja kako bi ispričao priču inspiriranu njegovim životom na kreativan i iznimno emotivan način.
Ovo je film koji će postati klasik i koji profesionalce koji se bave filmom odvedu u školske klupe, u kojima su nas učili kako je najbitnija stvar za dobar film upravo dobro napisana priča i ideja. Nema specijalnih efekata, pompozne scenografije i na desetine likova, on ima dobru priču i dušu. Film poput Fabelmanovih rijetkost je u današnjem vremenu, koji nas podsjeti kako happy end nikada nije izašao iz mode. Film je to zbog kojeg ćemo nasmijani izaći iz kina i koji će nas potaknuti da se vraćamo u kino opet i iznova.
1/23 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
