Vikend za nama bio je u znaku grupe Dalmatino, koja je priredila koncerte za pamćenje u prepunoj zadarskoj i zagrebačkoj areni. Više od 25 tisuća obožavatelja u dva dana pjevalo je uglas s omiljenim Splićanima. S njima su se u Zadru i Zagrebu družili naši Gordan Vasilj i Davor Garić.
Krcat zadarski Višnjik na Valentinovo je pulsirao od emocija koje su izazvali bezvremenski hitovi grupe Dalmatino, s čijim smo se glavnim akterima družili netom prije izlaska na pozornicu.
A divna je bila zadarska noć u režiji Dalmatina, koji je još jednom pokazao da je više od glazbenog fenomena.
''Ovo ne doživljavamo niti kao posao. Mi se ustvari bavimo svojim hobijem, od 15-16 godine, jako se dobro zabavljamo, izgleda da pritom mnoge ljude uveselimo i usrećimo što nam je jako drago i dabogda se to nastavilo do mirovine. Mi mislimo još 7-8 godina, ako nas zdravlje posluži, obilaziti svijet, svirati i pjevati.'', govori Zdravko Sunara.
''To ti je kao pomorac, koji je nakon mjesec dana doma već nervozan, čeka kad će na brod, tako smo i mi. Navikli smo tako živit i jednostavno to ti uđe u krv. Volimo tu glazbu, to je strast i onaj tko to radi za novac nikad ga neće zaraditi, moraš to raditi iz gušta.'', dodao je Ivo Jagnjić.
U cijelu ovu priču su prije 27 godina ušli s vrlo skromnim očekivanjima, a skromnost je ono što ih krasi i danas.
''Mislim da smo normalni ljudi, ponašamo se normalno. Isto mi je kad imam u džepu 300 ili 500 kuna, pardon, prešao sam na kune. Živimo svoje male svakodnevne živote i uživamo u tome.'', kaže Ivo.
O privatnim životima članova grupe Dalmatino se vrlo malo zna, njihovo jedino oružje je kvalitetna glazba kojom pune sve dvorane i arene.
''Ne treba slikama svojih žena, djece i unučadi nervirati i maltretirati ljude. Ono što Dalmatino nudi je dobra glazba, tko to voli dobrodošao je, ipak pokušavamo svoj privatni život zadržat za sebe. A ni naše žene da ih puškom tjeramo se ne bi došle negdje slikati ili snimiti.'', objasnio je Zdravko Sunara.
Najveća nagrada im je publika, koja pjeva sve njihove pjesme od prvog do posljednjeg stiha.
''Pa mi smo dobili jedan Porin i Porinovci smo, više nam ne treba. Ako ikad više trebamo dobit, odričemo se u korist mlađih. Mislim da nagrade treba dijeliti mlađima do 30 godina, kao neki podstrek. Što će nama od 60 godina više nagrade.'', kaže Sunara.
''Evo, recimo fenomen Grše. Da mi je to netko to pustio prije 30 godina ja bih rekao što je ovo, ali mladi ljudi to vole. Ako mladi ljudi to vole, onda to nešto valja. Znači glazba se razvija, ne može biti ista kao što je bila prije 30-40 godina, jednostavno to je živo tkivo i ono radi.'', dodao je Jagnjić.
Kad vide ovako pune Arene pred nastup, dođe li im ''Pa mi smo napravili nešto u životu''?
''Moram priznat da je osjećaj poseban. Kad smo krenuli s pričom Dalmatino, ni Zdravko ni ja nismo imali neka velika očekivanja. Mi smo po vokaciji skromni ljudi. Znali smo da imamo dobar proizvod, da je to OK, godinama smo svirali klubove i to je sve bilo sjajno, ali nakon famozne korone ta je situacija naprosto se dogodila jedna ekspanzija nevjerojatna i hvala nebesima'', priznao je Jagnjić.
''Nema dovoljno jake riječi za zahvalit se tim ljudima. Mi ne da nismo ovako nešto očekivali, nego sve ovo što se događa nama, ne samo u zadnje 3 godine, nego zadnjih 25, 26, 27 godina, od kad smo mi počeli, je premašilo sve naše najoptimističnije snove i nadanja. Nema riječi, volimo ih! Imamo za njih veliko Dalmatino srce i sve ih pozivamo da uđu u to naše Dalmatino srce'', dodao je Sunara.
''Važna je stvar pogodit emociju ljudi! Kažu ljudi ''Ma kojoj si ženi posvetio onu pjesmu?'' Ma promatrao sam život oko sebe. Jednostavno sam promatrao život oko sebe i stavio sam ga u prvo lice. I kad ljudi nađu sebe u djeliću te priče, onda si ih pogodia u srce i to je ta formula. Jako je teško pogodit, nije lako, to je jako teško. Priključimo se s dva prsta u nebo i krenemo! Hahaha…'', priča Jagnjić.
A atmosferu s koncerata možete pogledat u prilogu In magazina.