Oni su hrabri, željni avantura i ostavili su trag u svijetu. Ponajbolji su to hrvatski alpinisti koji se mogu pohvaliti osvajanjem najviših svjetskih vrhova. No ni to im nije dovoljno. Ponovno kreću putem Himalaje. A u njihovu društvu možete se naći i vi. Kako? U sljedećoj priči to će vam ispričati legende Stipe Božić, Mario Celinić i Franjo Kmet.
''Najviše me tjera to što je to tako visoko, tako blizu nebu da mi se čini ako dirnem gore da ću i ja biti nebeski. To je euforija koju čovjek u životu ne znam gdje može doživjeti.'', započeo je svoju priču Stipe Božić.
Ovaj osjećaj Stipe Božić si je potvrdio mnogo puta. Uspevši se na najviše vrhove svih kontinenata, dobro zna što znači moć prirode i planine. One se mijenjaju postupno, a svi problemi koje je čovjek imao u dolini, na tisućama metara visine, postaju minorni.
Odrastajući podno Svetog Mihovila, planinskog grebena kojim su ga u djetinjstvu plašile majka i baka, zavolio je alpinizam.
A s onom izvornom, Stipe će se, zajedno s još jednim osvajačem Mont Everesta, ali i profesionalnim planinarskim vodičem, uhvatiti u koštac već ovog svibnja. Ovaj trojac se na avanturu do baznog kampa na visini od 5300 metara odlučio kako bi onima jednako željnim adrenalina, omogućio da osjete sve ljepote Himalaje.
''Krećemo 3. svibnja, a vraćamo se 20. svibnja'', priča.
Za ovaj uspon potrebni su volja, nešto planinarskog iskustva, odgovarajuća oprema, edukacija prije polaska i dobro načuljeno uho za sve upute iskusnih vođa puta.
''Poanta trekinga je aklimatizacija, ovdje će prirodno doći jer je program tako složen, treba piti dovoljno tekućine, dovoljno udahnuti kisika na nižim visinama da bi namirili potrebe mozga jer će inače glavobolja, mučnina. Ali kad ćemo ih mi voditi, polako, diši, diši. bit će to ugodna šetnja'', priča Stipe.
A svoju mukotrpnu šetnju, prošlogodišnji uspon na Everest, Mario jako dobro pamti. Kaže, zbog napora, nedostatka kisika i same pomisli na spuštanje, izostala je euforija na vrhu. No ponosno je postavio svoju sretnu hamajliju. Zastavu koju nosi sa sobom na svim planinama i zabilježio se kao šesti Hrvat na krovu svijeta.
Rizik od smrti u pohodu na bazni kamp, kažu ovi iskusni i neustrašivi ljudi, ne postoji. Proljeće je i vrijeme je stabilno.
''U određenim trenucima na planini se desi da tijelo kaže ne, ali tek onda čovjke može još toliko. Borbe su to uma i tijela svakodnevne. Mislim da je ključna točka u glavi kad ne pomišljaš o silasku već o točki gdje trebaš doć i msilim da te to vuče gore'', govori Mario Celinić.
No silazak je realnost i svi planinari s razlogom ga nazivaju drugim poluvremenom.
Najveće drame u alpinizmu Stipi Božiću dogodile su se upravo za spusta. Kada je 1979. morao prenoćiti na minus 40 bez opreme te kada je, spuštajući se s planine K2, izgubio prijatelja zbog visinske bolesti.
''Ja sam dobio snježno slijepilo jer sam morao skidati naočale, a prijatelj koji je sabmnom sudjelovao u spašavanju je dobio smrzotine na prstima. I onda u spuštanju koje je trajalo dva dana je on meni pomagao sa svojim vidom, a ja sam njemu pomagao sa čvorovima za spuštanje i tako smo se nekako spasili'', priča Stipe.
Da izazova ovom trojcu još nije dovoljno, dokazuju zajedničkom agencijom i turama koje će voditi. Nakon Himalaje, slijedi Denali, najviši vrh Sjeverne Amerike, kako bi se i Mario upisao kao osvajač velikih sedam svjetskih vrhova.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
1/8 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
