Danny Boyle zadivio je svijet spektakularnim otvorenjem Olimpijskih igara, ali svoju je zemlju taj redatelj osvojio svojom nepretencioznošću.
Boylea (55) su isprva smatrali neobičnim odabirom za svečanost kojom bi se Britanija morala predstaviti svijetu i odrediti ton londonskih Olimpijskih igara 2012.
Napokon, on se proslavio 1996. filmom 'Trainspotting' u kojem je prikazao ovisnike o heroinu iz edinburške radničke klase. Svi pamte kako je Ewan McGregor po drogu zaronio u prljavu zahodsku školjku.
Oscara je dobio 2008. za 'Milijunaša' s ulice. U njemu opet prikazuje ružnu stvarnost, indijsku djecu s ulice.
No, organizatori Olimpijskih igara tvrdili su da je Boyle pravi čovjek za svečanost otvaranja zbog iskustva, energije i ljubavi prema Engleskoj u neobičnoj perspektivi. Pokazalo se da su imali pravo.
Boyleova je tehnički zadivljujuća predstava od 27 milijuna funti doživjela hvalospjeve kao show koji je pokazao bit Britanije, pomiješavši povijest, kulturu i humor.
Bilo je teško nadmašiti ekstravagantnu svečanost otvorenja Igara u Pekingu 2008., ali Boyle je uspio.
Kao i u svojim filmovima, poslužio se ludom energijom, omamljujućom glazbom i humorom na vlastiti račun. Vidjeli smo lažne oblake, rasplesane medicinske sestre i neonske golube-bicikliste.
No vrhunac večeri bio je film u kojem je glavnu ulogu imala kraljica Elizabeta II. s glumcem Danielom Craigom kao Jamesom Bondom.
Kaže da se svečanim otvorenjem Olimpijskih igara želio odužiti Britaniji i Londonu, zato je uključio radnike, sindikate i bolničko osoblje, jer su oni toliko važni za zemlju.
"Ova zemlja i ovaj grad... Dali su mi sve što imam u životu, osim djetinjstva koje je bilo u Manchesteru i vrijednosti koje sam tako dobio", rekao je Boyle novinarima.
"Kad govorimo o prilikama koje sam u životu dobio, ovaj grad, a ponosim se što u njemu živim, dao mi je sve".
Boyle se rodio u radničkoj obitelji irskih katolika u Radcliffeu kraj Manchestera. Bio je ministarant i kanio postati svećenik, ali je ipak otišao na fakultet i studirao engleski. U kino je stalno išao, ali kaže da do 18. godine u kazalištu nije bio. No ipak nije diplomirao nego je otišao u londonski Joint Stock Theatre Company, poznat po zanimljivim predstavama, a zatim 1982. postaje umjetnički direktor Royal Court Theatrea u Londonu. Režirao je pet produkcija za Royal Shakespeare Company a 1987. počinje režirati za televiziju.
Prvi uspjeh na filmu doživio je mračnom komedijom 'Plitak grob' 1994., a dvije godine poslije proslavio se 'Trainspottingom'. No svjetla Hollywooda nisu ga zavela i odbio je nekoliko ponuda, među ostalima i onu da režira jedan od filmova iz serijala 'Alien'. Umjesto toga 1997. je snimio romantičnu i uspješnu komediju 'Ne tako običan život'.
U Hollywoodu mu nije išlo najbolje s filmom Plaža iz 2000., a onda se okrenuo horroru i znanstvenoj fantastici 2002. i snimio '28 dana poslije', te čistu znanstvenu fantastiku 'Sunce' 2007.
No otkad je 2008. za 'Milijunaša s ulice' dobio osam Oscara ne prestaju pohvale. U 2010. snimio je '127 sati', o planinaru Aronu Ralsonu koji si je odrezao šaku koju mu je prignječila stijena.
Lani se vratio u kazalište i proslavio se 'Frankensteinom' u National Theatreu, a nakon otvorenja Olimpijskih igara počele su oklade o tome hoće li se naći na novogodišnjem popisu onih koje će kraljica proglasiti vitezom.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
na instagramu
