Željko Joksimović uskoro će održati koncert u varaždinskoj Areni.
Pogledaj i ovo
Za malo manje od mjesec dana, točnije 26. prosinca 2016. godine, Željko Joksimović dolazi u varaždinsku Arenu. Ovo nije njegov prvi nastup u Areni, ali ni posljednji, jer kako kaže, s Varaždinom ima javnu vezu.
Ovo nije vaš prvi koncert u Areni Varaždin, a publika vas i ovaj put jedva čeka vidjeti i čuti. Postoji li neka tajna veza između vas i publike?
Rado se vraćam u Varaždin, zaista. Još pamtim energiju s prošlog koncerta u Areni, gdje je publika pjevala u glas skoro sve pjesme. Bilo je izvanredna atmosfera i siguran sam da ćemo i ovog puta prirediti večer za pamćenje. Na repertoaru će se naći pjesme s mog posljednjeg albuma, ali ćemo pjevati i stare hitove, bit će za svakog ponešto. Stvorit ćemo ponovo našu vezu, koja odavno nije tajna, već javna, nešto na što sam ponosan.
U Hrvatskoj slabo prolaze srpski glazbenici. Koja je vaša tajna? Dok drugi teško dobivaju prostor u medijima, vi ga imate?
Nezahvalno je i nepristojno da govorim o kolegama, njihovim planovima i prostoru u medijima. Nisam to radio do sada, pa bih da tako bude i dalje. Sve ih poštujem, a vjerujem da za svakoga ima mjesta. Što se mene osobno tiče, zahvalan sam publici u Hrvatskoj koja voli moje pjesme, koja mi daje ogromnu dozu pozitivne energije na svakom koncertu, nastupu, bez obzira na to gdje se pojavim. Svaki put me zaista oduševe. Ja im vraćam kroz nastupe u kojima dajem cijelog sebe. Tu nema neke posebne tajne, radim ono što volim, što ljudi vole, i sve je došlo na pravo mjesto.
U čemu je problem? Vaši pop glazbenici kod nas nisu toliko popularni kao folk izvođači. Ni oni nemaju prostora u medijima, ali imaju u diskotekama. Što je to sporno s pop glazbom s vašeg područja?
Ne vidim ništa što bi moglo biti sporno. Imamo dosta kvalitetnih i dobrih izvođača, a ukusi su različiti.
Može li glazba pomiriti sve ono što muči naša dva naroda? Ili je politika toliko moćna da je i glazba bespomoćna?
Ja se isključivo bavim glazbom, koja je nešto izuzetno lijepo, kreativno, čiji cilj je da dodirne srca. Volim stvarati, sviram, skladati, aranžirati, pjevati. Uživam u tome. Politikom neka se bave političari.
Imate li problem s egom? Kako ga kontrolirate?
Nemam, jer sebe doživljavam kao jednog normalnog čovjeka, oca, supruga, glazbenika. Trudim se zaista da stojim uvijek čvrsto na zemlji, imam iste prijatelje kao i prije, trudim se da u poslu budem što profesionalniji, da sam odgovoran prema sebi i svojim suradnicima, prema publici i nemam potrebu da kontroliram ego. To vam može potvrditi svatko tko me privatno poznaje.
Kakav ste otac i što vas privatno najviše veseli?
Teško mi je objektivno procijeniti te stvari, vjerojatno bi to čuli od svakog oca. Ne znam da li postoji neka skala koja može mjeriti od 0 do 10 vašu ocjenu, ali se trudim da svaki trenutak proveden sa sinom i kćerkom provodim kvalitetno, da se družimo, da uživamo, da se smijemo i radujemo nekim našim stvarima. Upravo me privatno i vesele ti trenuci sa djecom. Doduše, Mina je već odrasla i samostalna, a Kosta je mezimac u obitelji. Ali, u obitelji je zaista najveća sreća.
