Televizijski posao iza kulisa često je jednako zahtjevan kao i onaj pred kamerama. Uoči još jednog izdanja utrke Wings for Life, koja se održava ove nedjelje 10. svibnja, sportski novinar Vlado Boban otkrio je kako izgleda njegov radni proces, ali i što ga i dalje motivira nakon gotovo dva desetljeća u medijima.
Uoči još jednog izdanja humanitarne utrke Wings for Life sportski novinar Vlado Boban osvrnuo se na svoj dugogodišnji rad u medijima, izazove televizijskog posla i iskustvo rada na jednom od najemotivnijih projekata koji se prenose uživo.
Njegov profesionalni put započeo je još tijekom studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, a vrlo rano znao je u kojem smjeru želi ići.
Galerija
''Započeo je još na fakultetu. Kao i mnogi, studirao sam novinarstvo na FPZG-u. Relativno sam brzo, još krajem srednje škole znao da od mog sporta osim na amaterskoj razini 'ne bu ništa', i rano sam bio proaktivan na faksu. Dobio sam, kao i drugi, na četvrtoj godini priliku kratko na HRT-u. Onda sam vrlo brzo dobio priliku volontirati na Novoj TV. Sada je već proletjelo 18 godina. Znao sam da želim biti sportski novinar i često sam posao doživljavao kao igru, ne previše ozbiljno.''
Govoreći o dugoročnom uspjehu u televizijskom poslu, Boban ističe da nema velike tajne, već se sve svodi na osnovne vrijednosti.
''Strast. Znatiželja. Konstantan rad i učenje na sebi. Gledanje drugih kako rade, koje smatraš boljima o sebe. I nikad ne poletjeti. Slično kao i u drugim područjima života. Nema neke velike filozofije.''
Priprema za emisije i događanja uživo, kaže, uvelike ovisi o formatu, ali temelj je uvijek isti – dobra priprema.
''Ovisi o čemu se radi. Ako radim, primjerice, nogometnu emisiju uživo uoči reprezentacije, onda dva dana ranije pripremim grafike, čujem se s gostima i najavim koje su teme. S kolegama prođem eventualno neke 'zamke' za goste. Tu nema zbog vremenske ograničenosti nekog velikog prostora za improvizaciju. Sličan je pristup i kod drugih formi uživo. Iako nisam klasični štreber, što se bolje pripremiš, bit ćeš opušteniji. Onda ti je i improvizirati lakše.''
Iako nikada nije imao veliki strah od javnog nastupa, priznaje da treme ipak ima, posebno na početku karijere.
''Nisam nikada imao veliki strah od javnog nastupa, ali treme je znalo biti, pogotovo u počecima u formama uživo. Tu se svaka greška broji, a gledatelji (da si ne lažemo) uvijek prije nekih dobrih stvari primijete grešku. Sve je to normalno. S pritiskom se najbolje naučiš nositi kada duži niz dana pratiš neki događaj na terenu. Onda tu bude često nepredviđenih okolnosti, raznih nenajavljenih javljanja uživo. I kada moraš usred studijske emisije zbog nekog tehničkog kvara ili zbog produžetka trajanja produžiti svoju emisiju, a ispucao si sadržaj. Kada se kreneš ugodno osjećati u tim trenucima, znaš da si na konju."
Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima projekt Wings for Life, u kojem sudjeluje godinama.
''Prve ili druge godine zvali su me da to komentiram. Mislim da je prvi prijenos trajao šest sati. Koliko god bilo iscrpljujuće uživao sam. Onda su me zvali opet dogodine, pa se nastavila suradnja. Energija je posebna na Wingsima.''
Upravo ta energija, smatra, čini taj događaj posebnim i za gledatelje.
Pogledaji ovo
''Dovoljno je samo vidjeti kadrove iz Zadra na startu utrke da se svako zaljubi u taj projekt. Na tom projektu slika koja ide u svijet priča sama za sebe.''
Kada govori o projektima koji su mu ostali posebno u sjećanju, teško izdvaja samo jedan, ali ipak spominje neke koji su obilježili njegov rad.
''Ajoj... recimo reportaže sa Stipom Antonijevićem koje su počele kao projekt Eurokutka, u kojima raznim igrokazima predstavljamo zemlje, i naša borilačka emisija Lucky Punch''.
Za kraj, mladima koji žele ući u svijet medija poručuje da vjeruju u sebe, ali i da ostanu realni.
''Vjerujte u sebe, ne podcjenjujte se, ali i ne precjenjujte. Budite znatiželjni, ne ograničavajte se u razmišljanjima i ne postavljajte si barijere. 'Ne može' pretvorite u – 'kako bi moglo?'. Eto, malo zvučim kao ovi jeftini motivacijski gurui, nemojte mi zamjeriti'', u svom je stilu za kraj ovog kratkog razgovora poručio Vlado.
