Nihan Ašidži, glumica koju gledamo u seriji "Bit ćeš moja", progovara o dosad nepoznatim detaljima iz života.
Nihan Ašidži, koja je prvi korak u glumu napravila u seriji „Bit ćeš moja“ s likom Jasemin, govorila nam je o razdoblju koje je provela živeći u inozemstvu i svojim planovima za budućnost.
Što ste sve do danas radili?
Živjela sam na više kontinenata. Rodila sam se u Izmiru. S tri godine smo zbog tatina posla otišli u Tunis gdje sam odrasla. Vrtić i osnovnu školu pohađala sam u jednoj francuskoj školi u Tunisu. S četrnaest sam se godina sama vratila u Tursku. Pohađala sam internat Galatasaray. Za vrijeme gimnazije sam u sklopu programa razmjene studenata otišla u Ameriku. Jedan razred završila sam ondje. Nakon mature otišla sam u Nicu na studij i studirala povijest umjetnosti i kazališta. Nakon diplome preselila sam se u Pariz. Radila sam na izložbama i obrazovala se u području filma i glume. Nakon toga preselila sam se u Beirut. Ondje sam radila kao glavna koordinatorica jednog filmskog festivala, pisala sam o umjetnosti za jedan časopis i prije četiri godine vratila sam se u Tursku.
Je li Vaš otac diplomat? Zašto ste se toliko selili?
Mi smo Turci albanskog podrijetla. Moj otac je poslovni čovjek. Zbog toga smo stalno bili u Libanonu. Zapravo sam trebala postati diplomatkinja, no to mi se činilo dosadnim pa sam htjela učiniti nešto što ima više veze s umjetnošću i dopušta ludosti. Usmjerila sam se prema kazalištu i povijesti umjetnosti. No za mene je i gluma jedan oblik diplomacije. Način približavanja ljudi ljudima. U ovom zanimanju morate biti bez predrasuda. To mi predstavlja veliko uzbuđenje i zabavu.
Zašto ste se glumom htjeli početi baviti u Turskoj?
Nikamo ne bacam sidro. S jednom kazališnom predstavom obišla sam cijelu Francusku. Vodila sam emisiju o ekonomiji. Prvi sam korak napravila ondje. No nemam pravilo koje kaže da sam od sada zauvijek ovdje. Svugdje mogu početi od nule. Nakon što sam upoznala glumce i redatelje, odlučila sam se glumom početi baviti ovdje.
Kako je došlo do toga da Vaše prvo iskustvo bude u seriji „Bit ćeš moja“?
Prve dvije godine nakon povratka u Tursku živjela sam u Gokovi na brodu. U jednom razdoblju kad sam bila slobodna pronašla sam tečaj jezika i otišla na Siciliju. Baš kad sam se spremala započeti život ondje, iz serije „Bit ćeš moja“ tražili su me radi probnog snimanja. Odmah sam primljena, rukovali smo se i počela sam raditi na svojoj prvoj seriji. Nakon toga snimili smo i moj prvi dugometražni film „Tjeskoba“ (Kaygı). Film je trenutačno u fazi montaže.
Imate odmak od tehnologije, zašto?
Gajim antipatiju prema pametnim telefonima. Djeluju mi jako smiješno. Jer mi je jako smiješno da ljudi govore kako ne gledaju televiziju, a zakopavaju se u telefone. Međuljudski odnosi su mi vrlo važni. Mislim da se, što dublje zadiremo u tehnologiju, sve manje razumijemo. Stvaramo izmišljene živote i osamljujemo se. Koristim se telefonom, ali ne pametnim. To me usrećuje.
Kakav je život na Büyükadi?
Ja sam uravnotežena, ali vrlo zabavna osoba. Zbog posla nalazim se u vrlo živahnom okruženju. No čim kročim na otok, kao da otplutam na dno mora. Već tri godine živim na otoku i jako sam sretna zbog toga.
Je li Vaš život neuobičajen?
To što se stalno selim i ono što radim ljudima može djelovati odbojno. No moj život nije ništa posebno.