Dvadeset godina Dnevnika Nove TV donijelo je nebrojene vijesti, emocije i promjene – ali i ljude koji su ostavili neizbrisiv trag. Među njima je i Ivana Pezo Moskaljov, reporterka čiji su profesionalnost, energija i strast prema istini obilježile informativni program. U povodu obljetnice prisjeća se prvih koraka, najvećih izazova i trenutaka zbog kojih je, kako kaže, novinarstvo i dalje njezina najveća ovisnost.
Dvadeset godina Dnevnika Nove TV obilježile su stotine priča, tisuće kadrova i nebrojeno sati na terenu. Među onima koji su svjedočili razvoju redakcije od samih početaka je Ivana Pezo Moskaljov, novinarka i reporterka koja je svojim predanim radom postala jedno od prepoznatljivih lica informativnog programa.
U povodu velike obljetnice prisjetila se svojih prvih dana, izazova na terenu i trenutaka koji su je obilježili i priznala da je novinarstvo i dalje pokreće istim žarom kao prvog dana.
Galerija
Kad se prisjeti svojih početaka u Dnevniku Nove TV, Ivana se s osmijehom vraća u vrijeme kada je sve bilo novo, uzbudljivo i pomalo kaotično.
''Bilo je puno zanimljivih trenutaka tih dana. Sjećam se i one nervoze i čekanja da emisija počne, uzbuđenja, adrenalina, velike želje, ali bome i još veće volje da napravimo nešto što će biti zanimljivije, dinamičnije, kreativnije – kako tehnički, tako i sadržajno. Kako se prvi pamte, bilo nam je neizmjerno stalo da to bude što bolje, pa su novinari koji su radili priloge taj prvi dan u Dnevniku snimali – stand up kako mi to zovemo. Svi su se vidjeli u kadru, pa to nisam propustila ni sama u prilogu o cijenama goriva. Možda i nismo imali toliko gledatelja tada, ali jedno je sigurno – naši ukućani nisu propustili ni sekunde.''
Priče koje potiču promjene
Tijekom dvaju desetljeća rada Ivana je izvještavala o brojnim važnim temama, no posebno joj znače one koje su imale stvaran utjecaj.
''Teško je izdvojiti samo jednu, volim kad te priče mijenjaju stvari na bolje, pomažu da se neki problem riješi, ukazuju na nečije krive poteze. Prvi smo razotkrivali skandale i brojne afere u hrvatskoj vojsci u trenutku kada ih je druga strana prešućivala. Govorili smo o kokainu i raspačavanju droge, švercu oružja u helikopteru. Njime su posade išle i u lov na veprove. Bilo je tu i izvještaja o preplaćenom remontu tih ruskih letjelica, ali i, kako često znam reći, ukletom vojnom neboderu i njegovim milijunskim troškovima gradnje. Sada će zbog niza propusta i loše obavljenog posla – na sud. I danas mi je nevjerojatno kako mnogi u državi ‘ne vide’ problem.''
''Gušt je raditi s ekipom koja ti je oslonac''
Za Ivanu rad u redakciji Dnevnika nije samo posao nego i zajedništvo, povjerenje i profesionalna podrška.
''U profesionalnom smislu i novinarskoj karijeri puno znači. Ali sve bi bilo puno teže bez timskog rada i potpore kolega – snimatelja, montažera, grafičara, producenata, ekipe iz režije, kolega od kojih sam mnogo naučila i još učim. Svih ovih godina trudili smo se izgraditi vezu s gledateljima, prenijeti vjerodostojnu i točnu informaciju. Vjerujem da smo u tome uspjeli. Uostalom, 'folirante' se brzo razotkrije. Nije bilo previše opuštanja, ali je zato bilo i još uvijek jest izazovno. Često govorim da ovaj posao, baš kao i život, puno daje, a uzima još više. I ruku na srce, moraš ga voljeti da bi ga mogao raditi. Gušt je raditi s ekipom koja ti je oslonac u poslu, kojoj su činjenice na prvom mjestu, koja je svakodnevno u žiži zbivanja bilo da izvještava o događajima na domaćoj ili svjetskoj sceni. Uz toliko potresa i emocija koje smo do sada prošli sve je samo ne dosadno!''
Ivana ističe da su joj najveći poticaj priče koje imaju stvaran učinak i koje mijenjaju svijet oko nas.
''Ponosna sam na svako priznanje i pohvalu, pogotovo kada stiže od novinarske struke i gledatelja. To znači da nešto dobro radite, pa se onda trudite biti još bolji. Neiscrpan su motiv priče koje pokrećemo i koje urode nečim dobrim, a još ih je mnogo koje treba ispričati.''
Dan reportera – nepredvidiv i dinamičan
Njezin radni dan gotovo nikad nije isti, a najviše ga obilježavaju brzina i neprestane promjene.
''Na dnevnom meniju bude svega, ovisno o temi koja se obrađuje nakon prvog kolegija ili u dogovoru s urednicima. Zovu se sugovornici, dogovaraju snimanja, provjerava sve, pokušava dobiti druga strana, traže konkretni odgovori od institucija. Mislim da je to svima najzahtjevniji dio posla. Nerijetko su tu i izvanredne i stresne situacije s kojima se nosimo, ali i priče koje na kraju radnog dana budu zaokružene javljanjem uživo. I sve to u utrci s vremenom, kako bi prilog bio na vrijeme montiran i objavljen. Sve se stigne uz dobru organizaciju, ali, vjerujte, plan se zna promijeniti doslovno u sekundi. I moraš biti spreman reagirati. Pamtim brojne novinarske zadatke koji se događaju, kako se ono kaže, jednom u životu pa i onaj jutarnji poziv iz redakcije dok sam te 2018. godine pratila NATO summit u Bruxellesu: 'Ivana, selite se u Pariz, večeras imate live, Vatreni su finalu Svjetskog prvenstva…' Samo ću reći, hvala na tome…''
''Oduprijeti se površnosti – to je pravi izazov''
Današnje novinarstvo donosi nove izazove, a najveći među njima je ostati vjeran istini, unatoč brzini i senzacionalizmu.
''Oduprijeti se bombastičnim naslovima koji jure za klikovima, oduprijeti se fake newsu, površnim vijestima i informacijama, spinovima. Sve to postalo je nešto što opasno narušava i relevantnost, vjerodostojnost novinarstva, a samim time i reporterskog posla. Ukratko, ostati objektivan i odgovoran prema poslu i onome o čemu izvještavamo.''
''Nismo ni mi od kamena''
Iza kamera novinari su ljudi od krvi i mesa – a pojedine situacije s terena, kaže Ivana, duboko dirnu svakog reportera.
''Nismo ni mi od kamena. Ma koliko se profesionalno trudite ostati pribrani, nije ni to uvijek moguće. Dirne vas nepravda, ljudska sudbina, tuga, djeca koja žive u neimaštini i teškim uvjetima. Ima tu i onih, gledateljima manje znanih, situacija kada nas napusti netko drag, a u svemu što prolazimo moramo ostati staloženi. Toliko puta se sjetim i naše Tajči i Mislava. S njima je u redakciji uvijek bilo veselo, a kako i ne bi bilo kad su se sa zvučnika obavezno puštale pjesme. I sve je nekako bilo lakše. Mislim da smo svi željni smijeha i zabave, pogotovo u današnje vrijeme kad smo okruženi crnim i negativnim vijestima. Uostalom, i sevap je, što bi Bosanci rekli, nasmijati ljude.''
Tehnologija se mijenja, srž novinarstva ostaje ista
Ivana svjedoči golemim tehnološkim promjenama, ali vjeruje da se istinsko novinarstvo nikada neće izgubiti.
''Svako vrijeme nosi svoje izazove i trendove. Mijenjali smo se mi, u potpunosti se mijenjalo i sve drugo u tehnološkom smislu u odnosu na početke. Televizija je neopisivo napredovala. Sve je znatno olakšano i ubrzano, gotovo je doba kad ljudi čekaju dnevnike da bi čuli što se događa. Vijesti putuju brže, gledaju se na različitim platformama i zato je naš zadatak teži – da priče koje radimo budu ispričane na pravi način, ali i provjerene unatoč pritisku da budemo prvi i da sadržaj kojim se bavimo nađe put do gledatelja. I umjetna inteligencija je, u međuvremenu, pokucala na vrata. AI je dobar alat ako se koristi odmjereno i ispravno. Danas se tekstovi vrlo lako mogu napisati uz Chat GPT, ali, budimo realni, stroj nikada neće moći zamijeniti dobro staro istraživačko novinarstvo. Neka me vrijeme demantira.''
Tajna uspjeha Dnevnika? Ljudi koji ga stvaraju
''Nema tu neke velike tajne. Timski rad, iskustvo, talentirani, ali i kreativni ljudi. Uistinu vjerujem da su mladi novinari koji su krenuli ovim putem željni učenja. I zato moj savjet njima – ne treba odustati kad je teško i kad ne ide sve onako kako su zamislili.''
''Teško mogu zamisliti budućnost bez profesionalnih medija ili Dnevnika samo uz jutjubere i tiktokere, njihove kratke videouratke i druge formate s kojih mladi konzumiraju vijesti. Nema dalje bez borbe ozbiljnim i provjerenim informacijama...''
Mali bijeg od svakodnevice
Nakon užurbanih i stresnih dana Ivana svoj mir pronalazi u jednostavnim stvarima.
''Teško je u ovom poslu biti potpuno isključen, ali volim kada mi to pođe za rukom. Spontana kvartovska kava, kraći bijeg iz grada, šetnja, neki dobar koncert ili još bolja knjiga – sve je to idealan predah prije nove akcije.''
Obitelj – najveća podrška i najiskreniji kritičari
''Znači mi mnogo, oni su moja najveća podrška u svemu, ali i najvjerniji kritičari, što mislim da nije uvijek loše. Uostalom, tko će vam otvorenije i direktnije reći neke stvari ako ne obitelj i prijatelji koji vas najbolje poznaju. I oni su ti koji i onaj najstresniji dan uvijek uspiju okrenuti na bolje!''
Na pitanje što je i dalje pokreće nakon toliko godina, Ivana odgovara bez zadrške.
''Znatiželja i adrenalin, zbog čega sam izabrala ovaj način života. Davno me novinarstvo zarazilo i ne pušta. Reći ću vam kada se zasitim.''
Ivana Pezo Moskaljov već dva desetljeća svjedoči događajima koji oblikuju našu svakodnevicu, ali i dokazuje da novinarstvo nije samo posao – nego strast, misija i način života.
