Dugonajavljivani biografski film o grupi Queen i njezinu legendarnom pjevaču Freddieju Mercuryju od početka su pratili brojni problemi, u filmaškom slangu poznati kao „produkcijski pakao“.
Galerija
Snimanje „Bohemian Rhapsody“ još je 2010. godine najavio Queenov gitarist Brian May, a Mercuryja je prvotno trebao glumiti Sacha Baron Cohen. Zbog „kreativnih razlika“ s kvinovcima Cohen se povukao iz projekta, a nakon što se kao potencijalni nasljednik spominjao Ben Whishaw, ulogu je na kraju dobio relativno nepoznati Rami Malek, 37-godišnji Amerikanac dotad najpoznatiji kao naslovni lik serije Mr. Robot.
Problemi su se nastavili i tijekom snimanja filma koji su obilježili sukobi glavnog glumca i redatelja Bryana Singera, koji je uoči završetka naprasno napustio produkciju.
Malekova izvedba najbolji je dio pomalo ziheraškog filma koji široke gledateljske mase vjerojatno neće razočarati, ali zato tvrdokorne fanove Queena sigurno neće oduševiti.
„Bohemian Rhapsody“ prati Mercuryja i kvinovce od početaka 70-ih pa do legendarnog nastupa na Live Aid-u 1985. na londonskom Wembleyju.
Dok je prvi dio filma fokusiran na profesionalni život legendarnih rokera i nastanak hitova kao što su naslovna „Bohemian Rhaposdy“, „Killer Queen“ ili „Another one bites the dust“, u drugoj se polovici težište prebacuje na privatni život Mercuryja, njegovu borbom sa slavom i vlastitom seksualnošću te odnosima s konzervativnom obitelji i djevojkom Mary Austin.
Kako bi film ostao u domeni obiteljske zabave, detalji o Mercuryjevu raskalašenom životu, opijanju i promiskuitetu svedeni su na minimum, pa je tako Bohemian Rhapsody ispao zašećeren i u celofan omotan film čiji su se autori očito vodili idejom da publika iz kina obvezno mora izaći s osmijehom na licu.
Tako su romansa i kasnije doživotno prijateljstvo Mercuryja i Mary Austin svedeni na sapuničaste trenutke primjerenije kakvoj romantičnoj komediji.
Poznavatelji povijesti rocka filmu su zamjerili i brojne faktičke netočnosti, ali čak i ako njih ostavimo po strani, i prosječnom će se gledatelju učiniti kako je malo vjerojatno da su događaji na velikom platnu baš tako odvili i u stvarnosti.
Naravno da čak i u biografskim filmovima postoji određena doza kreativne slobode, no kad je riječ o jednom od najvećih rock-sastava u povijesti, takve bi slobode ipak trebale biti svedene na minimum. Kao što smo već rekli, Malekovoj izvedbi koja zapravo nosi cijeli film, teško se može naći zamjerka pa tako kroz prste možemo progledati čak i predimenzioniranoj i pomalo umjetnoj završnoj sceni nastupa na Live Aid koncertu.
Nakon brojnih drama, svađa i ekscesa, film završava spektakularnim, „bigger than life“ nastupom pa se čini kao da se autori filma nisu usudili dublje zaroniti u psihu slavnog pjevača, njegovu borbu s bolešću i događaje koji su uslijedili do njegove prerane smrti 1991. godine.
Sve u svemu, „Bohemian Rhapsody“ nudi više od dva sata bezbrižne zabave, no ako ste tvrdokorni obožavatelj Queena s velikim očekivanjima, film radije preskočite.
na instagramu
