Zgodan Ali Burak Džejlan u seriji tumači lik Tufana - čovjeka koji je zbog okruženja prisiljen činiti zlo.
Pogledaj i ovo
Zgodan glumac Ali Burak Džejlan, čija je zvijezda zasjala u seriji „Bit ćeš moja“ koja od prvoga dana ruši rekorde gledanosti, razgovarao je s Elif Gunaj. S Burakom Džejlanom, koji je svojom ulogom Tufana privukao veliko zanimanje, njegovim menadžerom i predsjednikom upravnog odbora agencije „Family Ajans“ Hasanom Gungorom i casting menadžerom „Family Ajansa“ Čagdašom Derlerom susreli smo se u „Family Ajansu“. A sada je Ali Burak Džejlan s vama sa svojim nepoznatim stranama, prošlošću i sadašnjošću, snovima i budućnošću...
Kako napreduje serija?
Serija napreduje dobro. Naše radno vrijeme, uvjeti, kolege iz ekipe i redatelji, sve ide sjajno. Radimo pet dana u tjednu vrlo intenzivnim tempo. Naš se rad mijenja s obzirom na situacije u kojima se nalaze likovi i razvoju priče. Dobivamo dobre osvrte. To se odražava i na gledanosti. Reakcije i pristup naših gledatelja također su prilično dobri. Čini mi se da nas vole...
Hoćemo li reći ponešto o liku Tufana za one koji ne znaju?
Svakako. U serijama postoje crno-bijeli i sivi likovi. Bijeli su uvijek dobri. Crni su uvijek loši. Sivi su pak likovi koji u sebi nose i dobro i zlo. A u većini slučajeva životni uvjeti one sive gurnu u crnilo. I Tufan je lik koji je zaglavio u sivilu i čini se da je blizak crnilu. On je zapravo čovjek koji je uz zlog čovjeka prisiljen činiti zlo, ali trudi se biti dobar. Dakle nekako je zaglavio u sredini. U njegovoj prošlosti i sadašnjosti zapravo postoje velike oscilacije. Tufan se nalazi u vrlo velikoj borbi koju ne možemo definirati. Jedan od razloga zašto ljudi vole Tufana jest to što ga žale. Jer Tufan trpi teškoće. Osim toga, ima i razlog zašto se nalazi uz čovjeka poput Emira. Čak i ako se u scenama nalazi u lošim događajima, ljudima odražava tu dobrotu koja se krije u njegovoj srži. Čak se susrećem i s komentarima poput: „Ti ćeš prijeći na stranu dobroga, vidimo tu energiju u tvojim očima“, koje mi šalju gledatelji serije. A ne smijemo zaboraviti ni Tufanovu izvanrednu inteligenciju i strpljenje.
Kad počinju snimati seriju, glumcima se daju detaljne informacije o njihovim likovima. Za Tufana to nije vrijedilo. Moja redateljica Hilal Saral lik Tufana prepustila je meni i tražila da ga sam stvorim. Sam sam stvorio lik Tufana. A ja sam odabrao nešto teži put i opredijelio se ne za čovjeka koji se samo namršti i čini zlo, nego za Tufana koji je prisiljen činiti zlo, ali zapravo pokušava biti dobar.
Je li Tufan sličan Aliju Buraku Džejlanu?
Ne sasvim. Kad stvaraš likove, svakako dodaš nešto od sebe. No redateljica je za seriju od lika Tufana tražila određene stvari. Jer Tufan mora služiti priči. Ja nisam osoba koja u životu može činiti zlo. Tufan je osoba koja je zaglavila pod Emirovom opresijom. Ja sam u stvarnom životu slobodna i opuštena osoba. No naravno da ima i nešto karakteristika koje je preuzeo od mene.
Kako je po tebi imati ulogu u najgledanijoj seriji koja iz tjedna u tjedan ruši rekorde gledanosti?
Ja jako vjerujem u sudbinu i sreću. Mislim da je ovo bila moja sudbina. Nemam iskustva u glumi u serijama. Glumio sam u nekoliko epizoda serije „Uskrsnuće“ (Diriliş), no „Bit ćeš moja“ prva je serija u kojoj ozbiljno glumim. Za mene je velika sreća što na prvom projektu dijelim scenu s uglednim i zaista vrlo profesionalnim glumcima koji su se već dokazali. Kad glumiš i dijeliš scenu s majstorskim imenima poput Buraka Ozčivita, Zejno Adžar, Zerin Tekindor, Buraka Sergena i Kuršata Alniačika, istodobno radiš svoj posao i nastavljaš se usavršavati. Samo promatrati ih dovoljno je kako biste nešto pridonijeli sebi. Vrlo su profesionalni što god bilo i na setu nema ni traga napetosti. Intenzitet njihovih poslova ne narušava im dobro raspoloženje. Kako se priča razvija, imam sve više scena s Burakom Ozčivitom, Ruzgarom Aksojem i Kanom Urgandžiogluom i scene koje snimam s njima prolaze sjajno. Naše se energije vrlo dobro podudaraju i svi su sjajni ljudi, jedan bolji od drugoga...
Kako ocjenjuješ zanimanje djevojaka za tebe? Kad se kod nas spomene plavokosi dečko plavih očiju, omiljeni je muški glumac Kivanč Tatlitug. Poistovjećuju li te s njim?
Mislim da je u zadnje vrijeme sudbina plavokosih momaka da ih uspoređuju s Kivančom Tatlitugom, a crnokosih s Burakom Ozčivitom. Ja se ne poistovjećujem s Kivančom Tatlitugom. On je sjajan glumac i da, vrlo je uspješan. Iskreno, što se tiče ženskog obožavanja, nisam naišao ni na jednu koja mi je prišla i rekla: „Zaljubljena sam u tebe.“ No primam ljubavne poruke na društvenim mrežama.
Dobro, a postoji li glumac na kojeg se ugledaš?
Postoje glumci koje pratim i vrlo volim. Među njima je prvi Haluk Bilginer. A imao sam sreću u istoj seriji glumiti sa Zerin Tekindor.
Koliko znam, nemaš nikakvog iskustva u glumi. Gdje se trenutačno obrazuješ?
Pohađam Umjetničku akademiju Osman Jagmurdereli. To je škola koju ne zanima trgovina, u kojoj rade vrlo iskusni profesori i koja mi stvarno odgovara. Otvorena je u čast vrlo vrijednoga glumca i producenta, pokojnog Osmana Jagmurderelija i jako se ponosim što se u njoj nalazim. Škola je istodobno disciplinirano i vrlo zabavno mjesto na kojem se nalaze naši redatelji Hasan Gungor i Čagri Binguler, naš casting menadžer Čagdaš Bašaran Oktaj, naš profesor Kerem Kupadži i ostali kadar. Ondje imamo nastavu iz osnova glume i rada pred kamerom. Studenti koji se žele upisati moraju proći intervju. Kandidati se primaju ako postoji uvjerenje da im ovaj posao stvarno odgovara. Ja sam prošao dvomjesečni kolegij osnova glume. To je bio vrlo intenzivan period. Puno sam radio. A za rad pred kamerama tu je Hilal Saral. Profesorica od koje sam nekada učio danas mi je redateljica.
Kako si počeo glumiti?
To je pitanje za mene vrlo važno. Kad sam maturirao, počeo sam jahati i raditi kao trener. Time sam se bavio u više zemalja. Potom sam to poželio pretvoriti u televizijski program. Vrlo sam nestrpljiv. Posao kojim sam se bavio odmah sam što brže htio podijeliti s ljudima. Nakon što je nekoliko epizoda moje emisije o konjima emitirano na jednom kanalu, nisam uspio naći sponzora. Kad nisam našao sponzora, morao sam je prekinuti. Dvije sam godine pokušavao vratiti emisiju u emitiranje. No nisam uspio. Pao sam u depresiju. Nakon toga je na mojoj stranici o jahanju na društvenim mrežama jedna agencija napisala da za serije traže jahače. Tražili su profesionalnog jahača plave kose i očiju, europske fizionomije. Pomislio sam: „To sam ja. Tražite mene.“ To je bila serija „Uskrsnuće“... Zapravo nisam imao san da ću doći onamo i postati glumac, samo sam tražio nešto drukčije kako bih ublažio učmalost te dvije godine. Već sam ljudima oko sebe počeo govoriti da se moram upisati na tečaj ebrua, svirati violinu, baviti se sportom, bilo što, samo da moram nešto raditi jer ću inače cijeli život prodavati kestene.
No sila koja nije uvijek vidljiva u pozadini za vas radi sjajne stvari! Stvoritelj je tako za mene odredio nešto predivno. Zapravo sam trebao otvoriti štand s kestenima i stajati za njim. Neuspjeh one emisije, depresija, ukratko sve negativno što mi se dogodilo moralo je biti dio mog života. Činit će se smiješnim, odustao sam od svog zanimanja i prodavao kestene. Htio sam ih nastaviti prodavati sve dok ne dobijem svoju emisiju. Tako sam tvrdoglav...
Što ti je najdraže, kazalište, serije ili kinofilmovi?
Svaka od tih stvari vrlo je posebna. U seriji možete stvoriti dugotrajniji svijet. Uzbudljivo je to što uopće ne znate za što se borite. Znamo najviše dva nastavka unaprijed. Na primjer, kad snimamo prvi nastavak, nemam pojma što će se dogoditi u 23. Možda će se jednoga dana pojaviti Tufanova majka, ja to ne znam. „Serija je tekst koji je jedan učenik ispisao na ploči. Drugi ga učenik izbriše i napiše drugu lekciju. No kino je čavao na kojem ploča visi. Čak i ako prođu godine, on ostaje na mjestu“, rekao je moj dragi kum Ufuk Bajraktar. Dakle kino je besmrtnije. A što se tiče kazališta, mislim da izreka „nagutati se scenske prašine“ nije uzalud nastala.
Što je bio tvoj san u djetinjstvu?
I moj je, kao i kod mnogih dječaka, bio postati vojnik. Bio sam dijete zaljubljeno u domovinu i narod. Moj dječji san bio je biti zapovjednik, pomorski časnik ili vojni pilot. S godinama je taj san mjesto ustupio psihologiji i javnom tužiteljstvu. No čudna li čuda, postao sam glumac. Nikad se ne zna kamo će vas život odvesti...
Studirao si konjarstvo. Zašto si odabrao taj odsjek?
Od malih nogu jako volim konje i kažu da vrlo dobro jašem. Istodobno sam se bavio i hipoterapijom. Našim građanima s tjelesnim i intelektualnim invaliditetima pružao sam terapiju i rehabilitaciju konjima. Kad sam dobio certifikat iz jahanja, poželio sam postati još veći stručnjak u tom polju i pretvoriti ga u zanimanje. Odabrao sam odsjek konjarstva i trenerstva i diplomirao na odsjeku konjarstva na Sveučilištu Kodžaeli. Nakon toga sam se bavio svojim zanimanjem. A sada se konjima bavim iz hobija.
Kakav je vaš odnos s drugim životinjama?
Volim sve životinje. Zapravo to ovisi o tome kako gledate na njih. Svako živo biće stvoreno je s razlogom. Ja mislim da je svaka životinja dio ovog životnog ciklusa. Jako volim pume. Te životinje imaju vrlo prodoran pogled, što me jako impresionira.
Imaš li kakve projekte u bližoj budućnosti osim serije?
Trenutačno serija „Bit ćeš moja“ još traje. Osim nje dobivam ponude za različite projekte. No trenutačno je sva moja pozornost usmjerena na seriju „Bit ćeš moja“...
Što želiš reći našim čitateljima za kraj?
Prije svega, veoma sam sretan zbog interesa svih gledatelja. Dobivam divne poruke i kritike. Osobito sam sretan što su uz mene gledatelji zavoljeli lik Tufana. Najdragocjenija stvar u životu je vrijeme. Svima od srca zahvaljujem što svoje dragocjeno vrijeme odvajaju za nas. Ako nastave gledati, čekaju ih sjajna iznenađenja vezana uz Tufana. Neka nas nastave gledati i svima šaljem zagrljaje i pozdrave...
