Na Netflix je stigao neodoljiv, ali izuzetno ozbiljan, dokumentarac o pop ikonama osamdesetih Georgeu Michaelu i Andrew Ridgeleyu, ili jednostavno o super zabavnoj grupi Wham!
Ovaj dokumentarni film nas vraća u osamdesete dok u pozadini slušamo najpoznatije pjesme famoznog dvojca, ali nas i približi njihovim životima i turbulentnom putu do svjetske slave.
Obično kada gledamo dokumentarce o pjevačima ili bendovima, priča bude sekundarna. Filmovi budu ispunjeni prepoznatljivim stihovima, s nekoliko intervjua, hrpom arhivskih snimki, i to je otprilike to.
Wham! nije jedan od takvih filmova. Redatelj Chris Smith je napravio film s pričom koja je jasna, ozbiljna, i koja je mnogo veća i od samog pop dua. Redateljsko scenaristički koncept je kao da listate spomenar iz prošlosti. Pratimo Michaela i Ridgeleya od trenutka kada su bili samo dva tinejdžera koja su silno htjela stvarati hitove i postati poznati, do trenutka kada su se sporazumno rastali kao bend.
Gledamo priču direktno iz vizure dvojca, čujemo ih uvijek u pozadini kako opisuju svoja iskustva zajedno, ali i generalno u životu, te gledamo arhivske snimke i fotografije koje vas uvuku još bliže u famozni svijet poznatog dvojca. Ono što je zaista fascinantno kada je u pitanju Wham!, jest činjenica da su kao bend zapravo trajali samo četiri godine. Četiri nevjerojatne godine s mnoštvom hitova, ispunjenih koncertnih dvorana, putovanja, i pronalaženja identiteta dva mlada muškarca. Samo četiri godine su bile potrebne da učine Wham! jednim od najpopularnijih i najkvalitetnijih bendova apsolutno ikada, a Georgea Michaela ikonom za čitavu vječnost.
Chris Smith nam je uspio približiti život Georgea Michaela na dostojanstven način pun poštovanja prema zvijezdi kakva je upravo on i bio. Gledatelji su mogli saznati nešto novo, ali opet bez zaziranja u najintimnije dijelove života, ne na neki senzacionalistički način što je slučaj u većini dokumentaraca o zvijezdama.
Smith je u ovom dokumentarcu također dao prostora i Michaelovoj solo karijeri koja je uvijek bila podržana od strane njegovog najboljeg prijatelja Andrewa Ridgeleya. Ovaj dio priče je iznimno važan za dokumentarac jer od početka Whama!, jasno vidimo kako je Michael imao viziju za sebe koja je veća od samog benda. Pronalazio je i gradio svoj identitet, te je jednostavno bilo neminovno da ličnost i talent koji je posjedovao, mora pronaći samostalni put.
Bilo je zanimljivo gledati jednu takvu famoznu osoba od trenutka kada je nesigurni tinejdžer, do trenutka kada istinski spoznaje sebe i procvjeta u internacionalnu pop senzaciju. Predivan trenutak u filmu je kada gledamo kako je nastajala pjesma koju svi volimo i znamo, Careless Whisper. U tom trenutku upoznajemo Georgea Michaela kao producenta koji je toliko vjerovao u stihove i pjesmu, da je po prvi put preuzeo potpunu kontrolu kako bi napravio jednu savršenu pjesmu.
Wham! je dokumentarni film kojeg je iznimno lako gledati, voljeti, i razumjeti. Film je koji ima dvije priče, ima suštinu, i neku životnost koju rijetko vidimo u ovakvom žanru. Budi osjećaj sreće i nostalgije, dok nas u isto vrijeme zaintrigira sa svojom ozbiljnošću.
Smith je napravio film o jednom od najvoljenijih pop bendova ikada na način da se zaista ne osjećate žalosno što su se tako brzo raspali, nego se divite njihovoj hrabrosti, ustrajnosti, bezuslovnom prijateljstvu, i silnoj ljubavi koju su Michael i Ridgeley imali prema muzici.
Dok gledate Wham! nemoguće je a ne pjevušiti pjesme koje slušate u pozadini, a ja vam moram priznati da mi je bilo iznimno teško napisati ovaj tekst jer sam bar pet puta odlutala i odslušala (i otpjevala) Careless Whisper.
Ovo je naš must watch ovaj tjedan.
