Priča o ženi koja je bila ispred svog vremena, koja je cijeli život tragala za pravom ljubavi i za slobodom

Ovoga puta upoznajemo Elizabetu Bavarsku (Carica Sisi).

Ženu koja je bila ispred svog vremena, koja je tragala za pravom ljubavlju i za slobodom. Nije tajna da nas obične smrtnike intrigiraju kraljevske obitelji, pa je tako i ova serija o Carici Sisi imala dobar početak. Nažalost, ostatak serije nije vjerodostojno prikazao Caricu kao tragični lik koji se bori s depresijom, pripadanjem, ekstremnim fiksacijama o fizičkom izgledu i mentalnom i fizičkom zarobljeništvu koje je vješto opisivala u svojim pjesmama. Treba napomenuti i da je sve ovo proživljavala kad je bila samo tinejdžerka.

U prve dvije epizode Carice pratimo Sisi kao mladu djevojku koja je buntovna i puna života, i koja se zaljubljuje u Franz Josepha u trenutku kada je zapravo trebao zaprositi njezinu sestru. Zaljubljuje se u Sisi jer nije povučena, direktna je, zaigrana i ne podilazi kraljevskim protokolima koji bi za djevojku poput nje trebali biti norma.

Pratimo kako se razvija njihova ljubavna priča, ali u jednom trenutku ona samo stane. Nakon prve dvije epizode radnje više skoro i da nema, i od tog trenutka pratimo Caricu Sisi kako nekada tulumari, nekada piše poeziju, flertuje s bratom svog supruga, pokušava izbjeći svoje kraljevske dužnosti, i zapravo, ništa se pretjerano ne dešava. Vidimo naznake njezinog tužnog života unutar Schönbrunna, borbu s autoritetom, ali i borbu sa vlastitim identitetom. Njezina veza sa Franz Josephom nije u fokusu kao što je bila u samom početku, i ona se zapravo razvodni bez nekog konkretnog razloga. U jednoj minuti vidimo Franz Josepha kako ljubi drugu ženu, a u drugoj Sisi. Vidimo Sisi kako ljubi brata svog muža, dok u drugoj pokušava reći Franzu Josephu da je trudna. Svi se zapleti jednostavno gube iz sekunde u sekundu, pa nama gledateljima ostavljaju dojam kao da uopće nisu bili bitni.

Redateljski je serija napravljena školski. Snimljena je konkretno i korektno, bez neke prevelike kreativnosti što se tiče kamere i montaže. Narativ je konfuzan i teško je pratiti što je bitno a što ne. Svašta se htjelo ubaciti u 6 epizoda, ali ništa nam ne ostane urezano u mozak, ništa nije dovoljno razrađeno, s toga sve postane dosta mlako. Kostimi i scenografija su prekrasni, i ako ništa, treba gledati ovakve serije gdje se zaista vidi sva raskoš jedne ozbiljne europske produkcije.

Nemoguće je ne pohvaliti mlade glumce koje zasigurno nismo imali priliku gledati igdje drugdje, ali su sa punim elanom i konkretno odigrali svoje likove. Caricu Sisi utjelovila je mlada Devrim Lingnau, dok je Franz Josepha oživio Philip Froissant. Veliki je zalogaj dobiti uloge ovako važnih stvarnih povijesnih ličnosti, a još veće je odigrati ih dostojanstveno kako su Lingnau i Froissant to i učinili.

Najveća greška ovog serijala je to što je izostavila najvažnije detalje iz života Carice Sisi. Kreatori su izostavili njezinu borbu za slobodom i svojim ja. Nisu se ni dotakli toga da se zapravo nije željela udati za Franz Josepha, da je imala poremećaj u prehrani, da se borila s depresijom, da je bila opsjednuta svojim izgledom, te da je bila iznimno usamljena. Kad je napunila 30 godina nije željela da se rade njezini portreti jer je počela starjeti, izbjegavala je svoj život tako što je putovala konstantno, ali možda će to kreatori ostaviti za drugu sezonu koja se upravo snima u Litvi.

Carica je serija koja izgleda prekrasno, ima prelijepe glumce i glumice, ali kojoj fali duša. Falio je pogodak u srž tako bitne osobe kao što je to bila Carica Sisi. Bavi se površno problemima koji su od krucijalne važnosti za svaku osobu, ne samo za kraljevsku obitelj, i samim tim ne daje prostora da se mi kao gledatelji poistovjetimo s glavnim likovima.

Carica Sisi je carica koja je beskrajno izromantizirana, dok iza njezine ljepote i empatije stoji velika borba sa samom sobom, i željeznim okovima Habsburške monarhije.