U novoj seriji ''Slučajna obitelj'' mladi glumac preuzima ulogu buntovnog i duhovitog Petra, čija se ranjivost krije iza naizgled opuštene vanjštine. Tit Emanuel Medvešek za naš portal otkrio je kako se snašao na velikom televizijskom projektu, što je naučio od kolega te zašto vjeruje da će se publika lako povezati s njegovim likom.
Tit Emanuel Medvešek jedno je od mladih glumačkih lica koje će publika ove jeseni upoznati u novoj seriji ''Slučajna obitelj''. Iako iza sebe već ima iskustvo odrastanja uz kazalište i glumu, svoj dosadašnji put opisuje s popriličnom dozom samoironije. Za sebe kaže da je u ovom poslu još uvijek ''zelen'', a privatnost čuva daleko od očiju javnosti.
''Rekao bih da sam još dosta zelen u ovom poslu i, kako mi buraz veli, da trebam još puno žganaca pojesti. Dosta sam privatna osoba, pa iz tog razloga izuzetno volim pričati tuđe priče prije svojih.''
Gluma mu, međutim, nije svijet koji je otkrio tek odabirom budućeg zanimanja. Odrastanje u glumačkoj obitelji omogućilo mu je da se s kazališnim daskama i izvedbom susretne još kao dijete, a sloboda koju je imao tijekom odrastanja pomogla mu je da vrlo rano upozna taj dio sebe.
''Imao sam tu sreću od malih nogu skakutati kazališnim daskama i odrastati u glumačkoj obitelji, s kojom sam, vjerujem, i stekao sklonost performansu baš iz razloga što sam imao puno slobode i podrške za bilo kakvu igru. Pa sam tog glumca u sebi zapravo poznavao cijeli život jer mi je bilo vrlo blisko i prirodno.''
Novi profesionalni izazov stigao je sa ''Slučajnom obitelji'', projektom koji ga je privukao ponajprije odnosima među likovima. Iza humora, kojim serija obiluje, prepoznao je univerzalne teme, dok mu je posebno zanimljiva dinamika likova koji iste situacije često doživljavaju na potpuno različite načine.
''Iako serija ima puno humora, ispod svega su teme koje su vrlo bliske svima – potreba za pripadanjem, prihvaćanjem i obitelji. Isto tako zabavlja me što su likovi nekako 'svatko u svom filmu', a iste ih okolnosti kadriraju, pa se lako pokvari telefon!"
U središtu njegova dijela priče nalazi se Petar, buntovan i duhovit mladić iza čije se naizgled opuštene vanjštine krije velika ranjivost. Upravo je spajanje tih različitih strana karaktera Medvešeku predstavljalo jedan od najzanimljivijih dijelova izgradnje lika.
''Baš ta kombinacija bila mi je najzanimljivija. Mislim da ljudi rijetko pokazuju samo jednu stranu sebe. Često su upravo oni koji djeluju najglasnije ili najopuštenije zapravo vrlo ranjivi. Pokušao sam pronaći tu ravnotežu kako bi Petar djelovao iskreno.''
Petrova potraga za pripadanjem i obitelji ujedno je jedna od tema zbog kojih mladi glumac vjeruje da bi njegov lik mogao biti blizak gledateljima. Za razumijevanje njegovih postupaka, smatra, nije potrebno dijeliti isto životno iskustvo – dovoljno je poznavati osjećaj potrage za mjestom na kojem možemo biti ono što jesmo.
''Upravo zato što svi na neki način tražimo mjesto gdje ćemo biti prihvaćeni. Ne mora svatko imati isto životno iskustvo kao Petar da bi razumio taj osjećaj. Vjerujem da će se mnogi prepoznati u njegovim dilemama i pogreškama.''
Važan dio te neobične televizijske obitelji čine i Filip Juričić te Romina Tonković, s kojima Medvešek dijeli velik dio priče. Iskusniji kolege, kaže, od prvog su mu dana pružili podršku, a upravo se kroz zajedničku igru među njima razvilo povjerenje, za koje vjeruje da će biti vidljivo i gledateljima.
''Od prvog dana osjećao sam veliku podršku. Filip i Romina su divni partneri za igru i puno znači raditi s ljudima od kojih možeš učiti, a istovremeno se osjećati opušteno na setu. Mislim da će se to povjerenje definitivno osjetiti i na ekranu.''
Iza kamera pritom ne nedostaje smijeha. Tempo rada na velikom televizijskom projektu može biti intenzivan, no dobra atmosfera među kolegama uvelike olakšava zahtjevne dane snimanja. Ponekad, priznaje, možda čak i previše – osobito kada smijeh treba zaustaviti neposredno prije ozbiljne scene.
''Puno se radi, ali ima i puno smijeha. Najdraže mi je, ali i najteže, usred ozbiljno napete ili psihički zahtjevne scene stišati set od lavine smijeha koju nam priušti jedan od šaljivih kolega. Snimanja znaju biti zahtjevna, no dobra atmosfera sve olakša. Mislim da smo se kao ekipa stvarno povezali i to se osjeti u svakodnevnom radu.''
''Slučajna obitelj'' ujedno mu donosi priliku da svoj rad predstavi širokoj televizijskoj publici. Svjestan je odgovornosti koju takva vidljivost nosi, no na samom setu nastoji ne razmišljati o broju ljudi koji će ga jednoga dana gledati.
''Velika je prilika biti dio ovakvog projekta. Postoji određena odgovornost jer znaš da će seriju gledati velik broj ljudi, ali trudim se o tome ne razmišljati dok snimam. Najvažnije mi je odraditi posao što iskrenije i najbolje što mogu.''
Rad na seriji donio mu je i važnu lekciju o vlastitim glumačkim sposobnostima. Uz otvorenost prema sugestijama drugih, naučio je više vjerovati vlastitoj intuiciji, ali i još jednom osvijestio koliko su za dobru izvedbu važni partneri s kojima dijeli scenu.
''Naučio sam više vjerovati sebi. Shvatio sam koliko je važno ostati otvoren za prijedloge, ali i vjerovati vlastitoj intuiciji. Svaki projekt te nečemu nauči, a ovaj me podsjetio koliko je dobra partnerska igra važna, a tek poznavanje svog lika i njegove okoline još važnije.''
Kao mladi glumac tek gradi svoje mjesto na domaćoj sceni, a pritom ne skriva da put do prilika nije uvijek jednostavan. Velika konkurencija, smatra, zahtijeva strpljenje i kontinuiran rad, ali i spremnost da se prilika iskoristi onda kada napokon stigne.
''Konkurencija je velika i nije uvijek lako doći do prilike. Mislim da je važno biti strpljiv, raditi na sebi i prihvatiti da ovaj posao traži vrijeme. Kad se prilika pojavi, onda je na tebi da budeš spreman.''
Kada se dani snimanja završe, ravnotežu pronalazi daleko od seta. Priroda, obitelj i prijatelji među njegovim su omiljenim načinima odmora, no ima i vlastitu, pomalo neočekivanu kombinaciju aktivnosti koje naziva svojim ''svetim trojstvom''.
''Najviše volim pobjeći negdje u prirodu, družiti se s obitelji i prijateljima, ponekad film ili serija. Najčešće to budu kombinacije mog svetog trojstva aktivnosti, a to su pjevanje, bicikliranje i čišćenje. Takvi trenuci najviše mi napune baterije.''
A kada je riječ o budućim glumačkim željama, zasad se ne želi zatvarati u određeni žanr niti unaprijed zacrtavati smjer kojim bi njegova karijera trebala krenuti. Ipak, jedna ga forma posebno privlači jer spaja glumu s nečim bez čega, kako sam kaže, teško može zamisliti život – pjevanjem.
''Teško mi se kategorizirati u tom smislu jer svaki me žanr na neki način zanima i svaka priča može iskopati dubinu i vrijednost slušanja, time rečeno otvorenog duha dočekujem sve što mi krene u susret. Iako moram spomenuti mjuzikl kao nešto čemu naginjem jer bez pjevanja, prosto rečeno, ja živjeti ne mogu!'' zaključio je Tit.
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/23 >>
Pogledaji ovu galeriju
