Najočekivaniji film ove godine napokon je došao u kina diljem svijeta. Barbiemanija je zavladala zemaljskom kuglom, modne kuće prodaju više ružičaste odjeće nego ikada ranije i gotovo je nemoguće naći ulaznicu u kinu za ovaj film. Barbie je došla, i apsolutno je sve!
Redateljica filma Greta Gerwig scenarij je napisala s partnerom Noahom Baumbachom te su zajedničkim snagama napravili najzabavniji i najružičastiji film do sada.
Kada sam prvi put pročitala informaciju da Gerwig radi film o najpoznatijoj lutki na svijetu, mislila sam da će to biti prosječni blockbuster za djecu. Ono što sam pogledala u kinu bilo je sve samo ne to. Pametno napisan, izrežiran i sa sjajnom glumačkom postavom, Barbie je komentar na društvo, kulturu, i sve ono što je trulo u našim vjerovanjima.
Film je ispunjen feminističkim porukama koje balansiraju surovu istinu s odličnom komedijom. Barbie je zapravo tragična priča žena i muškaraca od početka vremena do dandanas. Kao da ništa nismo naučili iz naše prošlosti, kao da se ne možemo osloboditi okova društvenih normi te se jednostavno opustiti i biti svoji.
Gerwig se dosjetljivo bavi važnim temama koje se tiču svih nas, koje su relevantne, a sve to čini pod ružičastim velom šljokica, dobro iskoreografiranih scena i odlične komedije. Film ima jasnu priču, liniju radnje, te ga je generalno jednostavno pratiti od početka do kraja.
Iako se zaista bavi iznimno važnim temama koje su univerzalne, zadržava radost i razigranost koju ima sama lutka Barbie. Gerwig je našla impresivna redateljska rješenja da na komičan i pitak način opiše patrijarhat i feminizam kao društvene norme koje su sveprisutne u našoj svakodnevnici. Iako je dosta banalizirala tako snažna dva pojma, kada pogledate film, bit će vam jasno zbog čega je to napravila.
Gerwig omiljenoj lutki daje novu dimenziju, novi život te je humanizira do te mjere da sam i sama počela razmišljati o tome što Barbie kao lutka zaista predstavlja. Počnemo se poistovjećivati s Barbie kao simbolom svake žene. Prvi put vidimo stereotipnu Barbie kako plače, osjeća, i jednostavno ima loš dan kao i svaka žena bilo gdje na svijetu. Vidimo Barbie kako predvodi revoluciju, pronalazi smisao svog života te prvi put želi nešto više od savršenog Barbieland života. Ono što je meni u filmu bilo najzanimljivije je kako je Ken predstavljen kao netko tko je sporedni lik, neka osoba koja ne može postojati bez Barbie, osoba koja nema svoje ja i osoba koja samostalno nema apsolutno nikakvu funkciju.
Margot Robbie kao Barbie apsolutno je savršena. Osim što je prirodno prelijepa žena, daje Barbie šarm i komičnost o kakvoj vjerojatno niste razmišljali ako ste se igrali s barbikama u mlađim danima. Promjene u liku jasno su vidljive, vjerujete joj od početka do kraja, a prirodna kemija koju ima s Ryanom Goslingom doprinosi da oba lika zablistaju u punom sjaju.
Ryan Gosling imao je težak, ali vjerojatno beskrajno zabavan zadatak da utjelovi lik Kena. Njegov Ken moj je najdraži lik u ovom filmu. S obzirom na to da je sporedni lik, promjene su češće, vidljivije te se vidi kako je i kao glumac imao više prostora za razraditi svoj lik. Ne znate u kojem će smjeru otići, ali ono što gledate oduševljava vas iz scene u scenu. Gosling je šarmantan kao Ken, ali njegov komični tajming je ono što čini ovu ulogu nezaboravnom.
Barbie je film koji će se gledati još puno, puno godina. Gledat će se najprije jer se vrti oko najpoznatije lutke na svijetu, ali on je zapravo više od toga. Film ima dosta slojeva, bavi se bitnim i relevantnim temama na komičan način, a Barbie (Margot Robbie) i Ken (Ryan Gosling) neodoljivi su u svojim ulogama. Barbie će vas ponukati da razmislite o tome što znači biti žena, što znači biti muškarac, ali i kakve uloge imamo u društvu. Film vas vraća u bezbrižno i jednostavnije vrijeme kada je sve što ste htjeli za poklon bila jedna posebna barbika i sve što želite dok gledate film jest otići u prvu trgovinu i kupiti si novu lutku Barbie.
Ne zato što se želite igrati, nego zato što nakon ovog filma Barbie gledate u jednom novom, važnijem i humanijem svjetlu.
