U slobodno vrijeme gledala je turske serije, a onda se s 50 godina odlučila na promjenu. Zadranka Natalija Gulin tada je krenula u školu trčanja, a danas, nakon devet godina treninga, iza sebe ima 66 maratona i ultramaratona. Svoju posljednju utrku završila je u nedjelju, kad je trčala 62 kilometra od Zagreba do Čazme. Kako je krenula njezina priča, doznala je naša Dijana Kardum.
Galerija
Tenisice na nogama i utrke duge kilometre i kilometre svakodnevica su Natalije Gulin. To ne bi bilo ništa neobično da prvi put nije potrčala s 50 godina.
''Prije se nisam bavila apsolutno nikakvim sportom, osim što sam voljela puno hodati, ali to je za djecom ili uz djecu ništa drugo, znači nikakav sport'', priča.
U školi je kaže čak bila oslobođena tjelesnog odgoja. No onda je odlučila upisati Školu trčanja i tu joj se život promijenio.
''Ja sam htjela negdje upotpuniti vrijeme navečer, pošto su moja djeca odrasla i otišla i naravno da nemate više obiteljskih obaveza i upotpuniti malo kvalitetnije vrijeme i baviti se nekakvom rekreacijom jer sam shvatila da je to obaveza, da se mora kretat malo više i nešto malo žešće ali su mi fitnessi i aerobici bili jako dosadni'', priznaje.
''Ja sam se rugala onima što su išli, što su Wings for life trčali pa bi ja i muž išli prema Biogradu pa sam ja rekla, ma gle ovih ma što su zatvorili cestu zbog nekih trkača, kome to treba. Tako sam ja reagirala, da bih se ipak predomislila početkom 2016. i otišla u školu trčanja, ne samo zbog trčanja nego zbog druženja'', priznaje.
''Kad sam ja krenula prvi dam, to sam samo nekih 100 metara potrčala bezveze, pa sto metara hodanja. Ja bih se zapuhala na 200 metara, meni je bilo dosta, da bih ja za mjesec dana 5 kilometara otrčala'', kaže.
Prvi polumaraton otrčala je već nakon nekoliko mjeseci i to s rezultatom ispod dva sata. A u 52. otišla je na prvi maraton.
''Otišla sam na prvi maraton u Ljubljanu krajem 10. mjeseca 2017. i taj prvi maraton sam, što je ovako znakovito otišla onako dosta u lošem stanju jer mi je dva dana prije bilo nešto slabo, imala sam povraćanja i nisam bila nešto baš u redu - svi kažu di ćeš ti pa nije ti dobro, ja kažem ja ne odustajem. I onda je to krenulo da mi se to svidjelo, da mi se svidjelo to druženje, upoznavanje novih ljudi, putovanja'', kaže.
Uspjehe niže jedanako kako i trči - brzo. Utrkivala se gotovo u svim dijelovima svijeta. Otrčala je i sedam najvećih maratona. Najmanje joj se svidio onaj u Tokyu. Imala je jet leg ali i organizacija nije bila toliko dobra. No zato ju je maraton u Sydneyju potpuno osvojio.
A trkačice ondje nisu mogle vjerovati da se ona trčanjem bavi tek nekoliko godina.
''To su žene koje trče cijeli život i koje imaju još deset kila manje od mene, nemaju one ni grama sala, za razliku od mene koja izgledam isto kao prije 15 godina. Ništa ja nisam mršava kako bi trebale biti atletičarke, ja nisam atletičarka, ja sam rekreativka'', govori.
Da joj odustajanje nikad nije opcija dobra zna i njezina obitelj. Natalija je majka troje djece, a ima i 4 unučadi.
''Oni me podržavaju naravno, skoro svi, malo su u strahu zbog velikih tih kilometraža, boje se da ne bi bilo ozljeda. Ipak sam starija, puno je teže trčati meni sa 60 godina nego nekom s 30. Oni su prihvatili jer znaju da kod mene nema, oni znaju da ja kad nešto odlučim ja idem. Ja mogu njihovo mišljenje saslušati i to poštujem, ali ja samo idem'', govori.
Na utrkama ju najviše prati najmlađa kći, a jedino suprugu to i nije po volji.
''Pa nije baš oduševljen s tim, svi muški vole da je žena kući, da kuha, sprema ali nema kud, mora prihvatitii'', kaže Natalija.
Sada je trčanje njezin način života pa nekad otrči i od Zadra do Biograda gdje joj je mama.
''Ja sam to napravila pa jedino neću lagat sigurno jedno 30 puta sam trčala. Jer od moje kuće u Zadru to do stana, ja živim u stanu do moje kuće u Biogradu, ima 28 km'', otkriva.
Njezina priča pokazuje da godine nisu prepreka već prilika da isprobamo nešto novo.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
