Već desetljećima Lidia Bastianich sinonim je za ukusne recepte. Ova slavna kuharica rođena je u Hrvatskoj, a njezino djetinjstvo nije bilo nimalo jednostavno. Bježeći od tadašnjeg režima, čak je dvije godine provela u logoru. O svemu tome govori i u novoj knjizi, a neke je detalje podijelila s našom Dijanom Kardum, kojoj se javila iz New Yorka. Što će pripremati za Uskrs te kakav joj je danas hrvatski, pogledajte u prilogu In magazina.
Galerija
Jednostavni, a slasni recepti, te toplina kojom zrači učinili su Lidiju Bastianich prvom damom američke gastronomije. Ova planetarno popularna kuharica rođena je u Puli 1947. godine. A upravo je ovaj kraj zauvijek obilježio njezin pogled na gastronomiju.
''Moja mama i moja baka Rosa, imali smo kokoši, patke, koze, svinje, imali smo masline svake godine i pomagala sam joj. Ujutro bih išla po jaja, pa bih pomogla musti koze, radili smo ricottu. Pomagala sam joj u kuhinji - odi po krumpire, iskopaš ih'', priča Lidia.
O svojem odrastanju govori i u knjizi Moj američki san, Život ljubavi obitelji i hrane. A njezin život otpočetka je kao književni predložak. Naime, bježeći od komunističkog režima, s roditeljima je završila u logoru Kamp Risiera di San Sabba, gdje su proveli 2 godine.
''Sjećam se jako dobro, vrlo živopisno. Kad sam otišla iz Pule imala sam 10 godina, kad smo pobjegli u tim vremenima. Bila je Jugoslavija i Tito i nisu puštali cijele obitelji. U Istri ste miješani, govorite sve jezike, ja govorim hrvatski, njemački ali kod kuće smo uvijek razgovarali na talijanskom. To je bio profil, bilo nam je teško. Moja mama je bila učiteljica, moj je otac bio mehaničar i bilo nam je dobro. No .... i više nismo mogli govoriti na talijanskom, nismo mogli ići u crkvu'', prisjetila se.
''Moji roditelji, nisu nam to rekli ali odlučili su da je vrijeme da odemo. Moja mama, moj brat i ja dobili smo vizu za posjet obitelji, ali moj je otac morao ostati i nakon dva tjedna pobjegao je i sreo se s nama u Trstu. Pobjegao je kroz granicu i došao k nama. Tih godina nakon rata u Jugoslaviji su bile teške godine i moji roditelji su ostavili mog brata i mene s bakom u malom gradiću blizu Pule i od tamo imam sve svoje uspomene vezano uz hranu''.
S 12 godina doselili su se u Ameriku, točnije New York, gdje su od nule počeli graditi svoj život.
''Moja priča završava jako dobro. Iako sam imala poteškoća tijekom vremena. Kad ovako pogledam ne mislim - o moj Bože Lidija prošla si tako puno, da ali to me izgradilo u to kakva sam danas'.
Već 1971. ona i suprug su otvorili prvi restoran.
''Otvorili smo mali restoran, 9 stolova. Ja nisam bila kuharica jer sam bila mlada i niisam imala dovoljno iskustva. Voljela sam kuhati čak i kad sam išla na fakultet kao posao sa strane uvijek sam završila na nekim mjestima s hranom, restoranima, pekarnicama. Unajmili smo chefa 1971. išla sam u kuhinju s njim i tada sam se razvila. On je kuhao američko- talijansku hranu jer je to znao ali ja sam polako počela uvoditi stvari koje mi kuhamo, palentu, njoke, jotu''.
Njihova je hrana brzo osvojila goste. A nakon deset godina već su otvorili restoran na Manhattanu. Jedna od gošći tada je bila i poznata Julia Child, koja je utjecala i na njezin debi na televiziji.
''Julia Child and Jim Spear su jednog dana došli u restoran. Rižoto tad još nije bio poznat u Americi dok ga ja nisam počela kuhati i željela je rižoto, voljela ga je, htjela je da ju naučim kako se pripravlja, imala je show, pitala me da budem u njezinom showu. I tako se dogodilo. Producenti su rekli - Lidija prilično si dobra zašto ne bi imala show''.
Sada već 27 godina, njezine kulinarske emisije emitiraju se diljem svijeta. Dobitnica je i nagrade za životno djelo Daytime Emmy. Napisala je i 16 kuharica, u čemu joj pomaže i kći Tanya. A kad kuha kod kuće, njezina su jela uglavnom tradicionalna. Tako će biti i za Uskrs, kad će se oko stola okupiti cijela obitelj. Naravno, raditi ću pincu, bojat ćemo jaja, napravit ću salatu od šparoga i jaja. Lijepu juhu s dmaćom tjesteninom i mladu janjetinu, onda ću napraviti biži in teća i salatu i krumpire u pećnici. Tradicionalno, ništa se ne mijenja''.
U Hrvatskoj je boravila i prije nekoliko dana.
''Dolazim svako proljeće, volim ići po šparoge. Znala sam ići s bakom i idem svake godine. Moj muž je iz Labina, više nije. Bio je iz Labina, njegovi roditelji su od tamo. Svako ljeto bismo zatvorili restoran i išli na odmor u Istru. Posjetila bih svoje i njegove i uvijek su djeca išla s nama. A sad idu unuci. Putujem s njima želim da znaju svoje podrijetlo. Želim da znaju povijest. Želim da upoznaju baku i zašto svi vole njezinu hranu. Tu je priča, strast, profil''.
Iako smo razgovor vodili na engleskom jeziku, Lidia itekako dobro zna hrvatski.
''Tamo je bila Jugoslavija i onda kad smo došli ovdje u Ameriku, mi smo govorili talijanski, malo sam bila zaboravila ali sve mi je ostalo. Kad sam se vraćala sam rekla sada moram sve to vratiti natrag'', zaključila je.
Zemlji u kojoj je rođena uvijek se rado vraća jer upravo ju je njezino nasljeđe učinilo osobom kakva jest.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
