Splitski chef Mario Mandarić ispunio je zavjet koji si je dao - donio je vodu u sela u Ugandi. Iako je početna ideja bila da će dva mjesta dobiti bunar, lanac dobrote koji su on i njegova partnerica Matea Krištić pokrenuli, samo se širi, pa će tako ovu za život neophodnu tekućinu dobiti još neka afrička sela. To će ondašnjim stanovnicima spasiti život. Kako dalje teče projekt, saznajte u prilogu In magazina.
''Ovdje smo u Napoli Villageu, u Africi, Uganda, došli smo kako bi otvorili ovaj bunar. Zajednica je jako sretna i zahvalna jer su dobili ovaj bunar. Ovi ljudi ovdje jako su patili, tražili su čistu vodu za dnevnu uporabu. Ali danas, ovdje, vodu mogu dobiti na ovom bunaru.", govori zadovoljni Uganđanin.
Jer voda je ovdje donedavno bila čisti luksuz. Zahvaljujući lancu dobrote koji su pokrenuli Matea Krištić, Mario Mandarić, ali i donatori koji su im se pridružili više neće morati prelaziti kilometre u potrazi za pitkom vodom.
'' Najposebnije je bilo kad je bunar bio gotov i kad su oni vidjeli da iz tih instalacija ide pitka voda. To je bila euforija koju ja nikad nisam vidjela. Odrasli su skakali, kličali, bilo je baš jako euforično. Ono što je mene i Marija najviše šokiralo što se odrasli toliko vesele pitkoj vodi, to je baš bilo fascinantno., dodaju Mario i Matea.
Sve je počelo lani, kada je Mario pročitao da u Ugandi i dalje nema pitke vode, a ovdašnje stanovnike muči žeđ. Matea i Mario potom su organizirali tri donatorske večeri na kojima su prikupljali sredstva, a nakon toga dočekali su i put u Ugandu.
''Kako su ta sela jako daleko od civilizacije, ne samo da oni nikad nisu vidjeli bijelca, nego nisu imali ni odjeću, bili su pokriveni lišćem banana. Dočekali su nas stvarno ono kao da dočekivaju bogove, napravili su baš ono što mi kažemo dernek. Doveli su nekakvu muziku, s nekim klapanjem, pivali su nam pisme, cilo selo 300- 400 ljudi je vikalo, skakalo. Pivali su nam pisme.. Da, neki su nas se i bojali, sakrivali su se, nisu se ni vratili, dok god mi nismo otišli'', pričaju Mario i Matea.
Otprilike 20 milijuna stanovnika Ugande, teško dolazi do pitke vode. Ovi im bunari doslovno mogu promijeniti živote. Naime, mnoga ova djeca ostala su bez svojih očeva koji su smrtno stradali dok su iz močvare pokušavali na leđima, u kantama, dotegliti tekućinu koja im život znači.
''Mi imamo sela unaprijed, već 80 i nešto sela i lokacija gdje čekaju bunare. Kad netko donira bunar, čim ta osoba potvrdi, da će 100 posto donirati bunar, ekipa ide tamo, obavještava se starješina sela i kreće se sa izgradnjom'', kažu Mario i Matea.
A uspjeli su i smanjiti cijenu bunara.
''To što smo mi postigli sad sa spuštanjem cijene na 1800 eura, to su sad najjeftiniji bunari u Africi, a jednake su kvalitet kao kad su koštali šet tisuća eura. Tako da sad dosta ljudi iz Hrvatske donira bunare privatno'', dodali su Mario i Matea.
Nakon Ugande, Matea i Mario svoje su putovanje nastavili na Zanzibaru
''Tu smo tribali radit neke humanitarne večere još za projekt. Međutim odlučili smo ostat ovdje na Zanzibaru jer smo skužili da odavde možemo voditi taj projekt. Tako da smo sad trenutno na Zanzibaru, radimo punom parom'', dodali su Matea i Mario.
Jer planova je još mnogo. Daljni su koraci da u godinu dana naprave 100 bunara, što ljudi u ovim nama dalekim zemljama jedva čekaju.